U rubrici “Lica grada” naši sugrađani preporučivaće vam tri najbolje knjige koje su pročitali, muzički bend ili album koji vole da slušaju, te film koji je ostavio poseban utisak na njih.
Svoje prijedloge ovoga puta poslala nam je Jasmina Radanović, profesor razredne nastave u OŠ “Nikola Tesla”. Pored rada sa djecom, Jasmina piše pjesme i priče. Prije tri godine objavila je prvu zbirku pjesama za djecu „Djetinjstvo u sjenci topole“, a prije dvije, zajedno sa prijateljem Franjom Milošem, monografiju o ORB „Ivo Lola Ribar“ iz Dervente.
LITERATURA
1- “Nomad na štiklama“, Sanja Radulović
U posljednje vrijeme čitam knjige kolega i prijatelja. Snažan utisak na mene je ostavila zbirka pripovijedaka „Nomad na štiklama“ autorice Sanje Radulović, objavljene prošle godine. Knjiga je ukomponovana u 3 cjeline od kojih je prva cjelina nazvana „Odiseja“ u meni probudila sva čula. Autorica je motivski povezala prošlost i sadašnjost i ironično intonirala poruku da smo svi odgovorni za sopstveni život i da ne trebamo mnogo očekivati od drugih ljudi.
2 – „Rukopis moga brata“, Brankica Damjanović
Druga knjiga koja mi je posebna je „Rukopis moga brata“ Brankice Damjanović. To je njena treća zbirka kratkih priča i govori o stalnoj potrazi za smislom u okruženju koje nije uvijek blagonaklono prema čovjeku. Niko nam ne može pomoći da budemo srećni već mi trebamo raditi na tome. Pronalaskom unutrašnjeg mira i prihvatanjem stvari onakvim kakve one uistinu jesu mi ćemo postići u unutrašnju ravnotežu i mir. Ono što je dobro kod čitanje ovakve vrste knjiga je što joj se uvijek možete vraćati i ona vam može pomoći u datom momentu da sagledate iste stvari ali iz drugog ugla. Usrećuju me takve stvari koje na mene djeluju smirujuće pa je to moja topla preporuka.
3 – „Kako se raste“, Pero Zubac
Zbirka pjesama za djecu „Kako se raste“ maestralnog Pere Zubca je nešto što će probuditi dijete u vama. On je po lirskoj intonacijii bliski Antićev srodnik koji se ne libi da bude u svemu prvo lice jednine čega se Anić klonio. On smatra da treba i vrijedi protrčati kroz svijet, ali isto tako vrijedi i u žurnom dahu stihom provjetriti baš taj isti svijet.
MUZIKA – Muzika je nešto što beskrajno volim jer me ona opušta. Na odabir žanra prvenstveno utiče raspoloženje. Tekstovi pjesama su ono što me prvo privuče. Uvijek rado slušam Džibonija, posebno njegov album „Mirakul“. Od stranih izvođača u posljednje vrijeme slušam Džona Ledženda (John Legend) jer mnogo volim balade, a trenutno sam u takvom raspoloženju da mi takva muzika prija. Kad poželim nešto žešći zvuk i brzo razbuđivanje slušam „Evanescence“.
FILM – Film koji je na mene najveći utisak ostavio još u mojim tinejdžerskim danima je „Sjaj u travi“. Fantastična priča o sunovratu ljudskih vrijednosti jer ovaj film nema “happyend”, nema čak ni optimističan kraj – jedino što ostaje jeste svijest o propušenim prilikama te strah i od pukog razmišljanja o sreći.
Filmovi koje sam pogledala u posljednje vrijeme su i: „Creed II“ scenariste Silvestera Stalonea. Adonis Crid koga glumi Michael B. Jordan moraće da uskladi život između ličnih obaveza i pripremi se za sljedeću veliku borbu s protivnikom njegove porodice. Stalone i Adonis će se suočiti sa svojim zajedničkim nasljeđem i shvatiti da ništa nije važnije od porodice i da bez obzira gdje se nalazimo, ne možemo pobjeći od prošlosti;
„Gifted“, drama o nadarenoj djevojčici o kojoj se brine njen ujak i pokušava da je zaštiti od svoje majke koja u unuci vidi priliku da profitira. Ujakova želja da nećakinji pruži normalno djetinjstvo pretvara se u borbu sa njegovom rođenom majkom.
Derventa Cafe
