Vijesti Magazin Lica grada: Matematičar Biljana Vidović vam preporučuje literaturu, muziku i film

Lica grada: Matematičar Biljana Vidović vam preporučuje literaturu, muziku i film

0

U rubrici “Lica grada” naši sugrađani preporučivaće vam tri najbolje knjige koje su pročitali, muzički bend ili album koji vole da slušaju, te film koji je ostavio poseban utisak na njih.

Matematičar Biljana Vidović nekadašnja je veoma uspješna učenica Gimnazije sa tehničkim školama, “vukovac” i učesnik takmičenja iz srpskog jezika, fizike i matematike,  a i potom studentkinja Prirodno-matematičkog fakulteta državnog Univerziteta u Novom Sadu. Po završetku osnovnih studija Primijenjene matematike predavala je u Stručnoj i tehničkoj školi, istovremeno pohađajući i druge osnovne studije – studijski program Diplomirani profesor matematike, takođe na PMF-u u Novom Sadu. U Narodnoj biblioteci „Branko Radičević“ vodi radionicu vježbanja i usavršavanja „Postoji li dan kada mi neće zatrebati matematika“ za sve uzraste osnovne i srednje škole.

LITERATURA: 

1 – “Ana Marija me nije volela“, „Naš otac“ – Ljiljana Habjanović Đurović
Protekle godine obilježili su uglavnom matematički sadržaji. Međutim, naiđu dani kada primijetite da dok na nekim poljima rastete, na drugim se gasite. Da pročitam neku knjigu obavezno, bez ijednog izgovora, mora se naći vrijeme kad god primijetim da gubim elokventnost ili kontrolu nad sopstvenim emocijama. Neke knjige nose previše snažnih utisaka da mi prosto nije dovoljno jednom ih pročitati da bi se svi doživjeli intezivno i ja ih trajno ostala svjesna. Takve su knjige Ljiljane Habjanović Đurović, nagrađivane srpske književnice. Na mene su najjači utisak ostavile „Ana Marija me nije volela“ i „Naš otac“. Knjige su pisane sažeto, jasno i konkretno. Surovo je opisan život, bez ikakvih uljepšavanja. Usudiću se reći – prilično potresno štivo: djetinjstvo rastrzano između dvije vjere, između dva roditelja, razmišljanja odbačenog djeteta koje čezne da bude prihvaćeno i voljeno, događaji i osjećanja koji ostaju urezani u sjećanje djeteta i koji ostavljaju posljedice na formiranje ličnosti.

2 – „Hajdi“ – Johana Špiri
Jasno, doživljaj svake knjige u mnogome zavisi od vremena i stanja u kome ih čitamo. Roman Johane Špiri, „Hajdi“, nekada mi je predstavljao tek simpatičnu, tu i tamo tužnjikavu, pričicu o nestašnoj djevojčici koja hoće na planinu kod djeda. Ne mislim ni da sada vidim sve. Ubijeđena sam da ću, kada ga budem opet čitala u nekim zrelijim i poznijim godinama od sadašnjih, naći još nešto što do tada nisam.

3 –  „Ubiti pticu rugalicu“, Harper Li
Trenutno čitam „Ubiti pticu rugalicu“ autorke Harper Li. Tema su rasne razlike u ljudima, ali se suština može prenijeti na sve moguće ljudske različitosti i situacije njima izazvane.

MUZIKA – Instrumentalne obrade pjesama uvijek su za mene prijatne za uho. Klavir, violina, violončelo, akustična gitara – sve može i u svim kombinacijama. Slušate nešto poznato, ali istovremeno sasvim drugačije. Neki od izvođača su Peter Bence, Kostantino Karara, “2 Cellos”, “Brooklyn Duo”, Nitro… S druge strane, sviđaju mi se i horske „a capella“ verzije. Izdvojiću beogradski „Viva Vox“. Nešto što takođe uvijek mogu slušati jeste nastup grupe „Galija“ od 6. 1. 1995, uz akustičnu gitaru. U poslednje vrijeme često slušam Miladina Šobića i Olivera Dragojevića, a inače jako drage pjesme su mi „Odiseja“ Lea Martina, „Čaršija“ Al Dina, „Ove noći jedna žena“ Zlatka Pejakovića i „Džemper za vinograd“ pomenutog Šobića. Kao mala sam stalno pjevala pjesme Dragane Mirković i Nedeljka Bajića Baje. Te stare pjesme pozivaju na mnogo, mnogo dragih i vrijednih sjećanja i ne mogu biti da ih ne pomenem. Tata i mama su mojoj sestri i meni kroz čitavo naše djetinjstvo posvećivali pjesmu Lepe Brene „Ja nemam drugi dom.“ Poruke koju su nam htjeli poslati tek sada postajemo potpuno svjesne.

FILM – Francuska humorna drama „Nedodirljivi“ snimljena je prema istinitoj priči. Spojene su dvije različitosti – imućni intelektualac, paralisan, zapošljava buntovnog mladića sa ulice da ga njeguje. Mladić je na intervju došao sa ciljem da dobije potvrdu da se javio na konkurs za posao, ali kako je odbijen stiče pravo na socijalnu pomoć. Međutim, ostavio je jako dobar utisak svojim direktnim, jednostavnim i iskrenim pristupom te je paralisani čovjek neočekivano odlučio da ga angažuje. Istovremeno jako komična i emotivna priča o njihovoj zajedničkoj svakodnevnici, ali i rastanku do koga je moralo doći. Događaj opisan u pjesmi „Krvava bajka“ Desanke Maksimović poznat mi je još iz škole, ali istoimeni film iz 1969. proširio je sliku. Nisu tu više u pitanju samo pobijena djeca, surovo izvedena iz učionice, nego i sve porodice koje su oni trebali osnovati – njihova djeca, unuci, praunuci… Tu su i žene, majke, sestre svih pobijenih koje su ostale iza njih, kao i ta jadna ratna svakodnevnica i ljudska bespomoćnost, činjenica da može da se desi da dođu nepoznati ljudi iz daleka i rade šta hoće i kako hoće, postupajući sa ljudima kao sa štetočinama. Film koji može dobro da nas osvijesti u ovom vremenu sitnih nezadovoljstava i briga. „Djevojka od milion dolara“ je tragična priča o ženi bokseru, njenom sporom i teškom usponu i brzom i konačnom padu, relativnosti i nepredvidivosti života. Film koji me ostavio bez teksta, jako emotivan. Apsolutno neočekivano.

Derventa Cafe

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here