Goran Lukić, pouzdani prvotimac i jedan od nezamjenjivih šrafova kako premijerligaške tako i prvoligaške postratne epohe derventskog rukometa, na kraju ove sezone oprostio se od najdražeg dresa.
Sada već prekaljeni igrač, koji je tokom karijere nastupao i u Srbiji, svoj prvi od ukupno 274 nastupa za seniorski tim zabilježio je kao sedamnaestogodišnjak davnog 16. aprila 2005. godine na utakmici Prve lige Republike Srpske u kojem je Derventa savladala RK Jedinstvo Brčko rezultatom 28:23.
Prvi od nešto više od 300 zvaničnih golova za RK Derventa postigao je 24. septembra 2005. godine u Zvorniku na gostovanju protiv ekipe Drine.
– Bilo je ovo nevjerovatno putovanje. Htio bih da se zahvalim svim navijačima, saigračima i ljudima koji su imali veze sa RK Derventa, a koji su mi i pomogli da se osjećam tako posebno svih ovih godina. Iza mene su neki nevjerovatni momenti i fantastično iskustvo. Nadam se da su svi koji su uz klub i oko njega, uživali u našim pobjedama, kao što sam ja uživao u tome što sam učestvovao u svim tim utakmicama, kaže Lukić.
I Lukića je, kao i mnoge dječake njegove generacije, rukometu privolio nastavnik fizičkog vaspitanja Branislav Livazović.
– On je pokrenuo školsku sekciju rukometa, a upisom u tu sekciju sam i zavolio ovaj sport. Od nastavnika Livazovića sam naučio sve što je vezano za rukomet. Kroz omladinske selekcije smo nizali uspjehe i bili u samom vrhu BH rukometa što smo prenijeli i na seniorski nivo. Zato je i moja poruka mladima da se bave sportom, jer sport može da im pruži mnogo lijepih stvari u životu, ističe stameni rukometaš, među navijačima poznat i po nadimku Žuti.
Tokom studija na Fakultetu fizičkog vaspitanja u Novom Sadu zaigrao je za nekoliko klubova iz Srbije.
– Po završetku srednje škole otišao sam na fakultet i tokom naredne četiri i po sezone nastupao sam za Milicionar, Temerin, Rumu i Hajduk iz Čuruga. Igranje u Srbiji je bilo novo iskustvo, drugačiji mentalitet i shvatanje rukometa kao sporta. U Srbiji svako mjesto ima svoj rukometni klub, a zanimljivo je da veći rukometni centri zapravo smejšteni u manje sredine, kaže Lukić, inače šesti na ljestvici igrača po broju nastupa za klub iz Dervente.
Od 2012. godine se vraća u matični klub, a svoj daje doprinos i plasmanu u Premijer ligu BiH koji je izboren sezone 2011/12. Tokom 10 godina ostavio je dubok trag osvojivši nekoliko titula i priznanja.
– Moj najveći uspjeh je proglašenje za najboljeg sportistu opštine Derventa 2016. godine, ali tu titulu samatram zaslugom čitavog kluba koji me iznjedrio kao pojedinca. U sezoni 2016/17 osvojio sam i Kup Republike Srpske, a pretprošle sam bio i član ekipe Dervente koja je osvojila svoju prvu titulu prvaka Srpske, ponosan je Lukić na ostvarenja tokom karijere.
Posljednja sezona u dresu Dervente imala je dva lica.
– Nakon katastrofalnog prvog dijela sezone, u proljećnom smo ostvarili cilj, odnosno opstanak u eliti Srpske. Nadam da će biti sluha od svih onih koji vole sport, od lokalne zajednice i privrednika, da pomognu klubu kako bi zadržali tim na okupu i naredne sezone igrali važnu ulogu Prvoj ligi Srpske, optimističan je Lukić, naglašavajući značaj koje je imalo dovođenje iskusnih povratnika u drugom dijelu sezone.
U ovom trenutku je kraj, ali naravno tu sam uvijek da pomognem svom klubu ako bude potrebe, kaže Lukić, ostavljajući mogućnost da pomogne ekipi ako bude trebalo i naredne sezone.
– Planove za budućnost još nisam definisao, ostaću aktivno uz svoj klub da mu pomažem. Najviše želim da sebi dam prostora, da se posvetim porodici i da vidim kako izgleda život bez aktivnog bavljenja sportom. Kako to izgleda bez pritiska i izazova koje takmičenje donosi, kaže svježe “penzionisani” rukometaš.
Derventa Cafe
