Istog dana i pod istim svjetlima ringa rođena braća Kristijan i Lazar Nović postala su prvaci Republike Srpske u boksu, pokazavši da međusobna podrška i upornost stvaraju šampione. Ovo je priča o ovim mladim Dervenćanima.
Na prvi pogled sasvim obični dječaci, ali pesnice im pričaju drugu priču. Kristijan (16) i Lazar (14) su, naime, članovi Kik-boks kluba Derventa, ali taj sport im nije bio prvi izbor, prije rukavica bili su vjerni kopačkama.
– Poželjeli smo, ipak, da treniramo kik-boks. Posebno Laki, i tata nas je i upisao, tim riječima njihovu sportsku priču za nas je otvorio Kristijan.
– Bilo je zanimljivo od prvih treninga. Sve je bilo novo, ali pronašli smo se u tome. I Laki i ja, nastavio je.
Kada su se “prekalili”, rekoše gotovo u isti glas i uz osmijeh, više nije bilo stajanja. Nizali su se treninzi, takmičenja, borbe, medalje. One su ih pratile do kuće, a sa pojedinačnog prvenstva Srpske u boksu, održanog u Bijeljini lani polovinom decembra, obojica su donijela one zlatne.
Nastupajući za Boks klub Banjaluka 22, Lazar je u kategoriji kadeta do 63 kilograma u finalu savladao protivnika iz bijeljinskog kluba i zaslužio zlatnu medalju. Kristijan je nastupio u kategoriji juniora do 70 kilograma i u finalnom meču takođe slavio nad rivalom iz “Obilića”.
Prvi je pobijedio Lazar, potom i Kristijan, a sa svakom novom pobjedom su, ne kriju, sve istrajniji u namjeri da daleko doguraju.
– Uživamo u treninzima, dobacio je u jednom momentu Lazar, ne krijući da su mu uzori šampioni Majk Tajson i Mirko Filipović.
Na pitanje šta im znači sport, stariji Nović u dahu odgovara: Sve.
– Bez tih aktivnosti bilo bi nam dosadno, ne znamo šta bismo radili, rekao je Kristijan.
I jedan i drugi maštaju da jednog dana donesu kući i medalje sa velikih takmičenja.
– Daćemo sve od sebe da budemo spremni kada za taj korak dođe vrijeme, rekao je Kristijan u kome pobjeda svaki put budi neki poseban osjećaj.
I dok je Lazar tražio riječi da u najkraćem opiše šta je to što ga tjera da ide dalje, pripomogao je tata.
– Laki to baš voli. To je on. Kada uđe u ring, ne razmišlja o protivniku. On je takav. Ulazi, onako opušteno, daje sve od sebe i kraj, ispričao je Mladen, koji osim Lazara i Kristijana ima i kćerku koja je u odbojkaškim vodama.
Njihove titule su ponos porodice i kluba, a iako mladi sportisti, već su dokaz da rad i disciplina krče put ka dominaciji u ringu o kojoj i sanjaju.
Trening i kuća
Raduju se svakom odlasku u klub, gdje važi jedno pravilo, a to je da tokom treninga zbog bratske veze ne mogu da rade sve segmente zajedno.
– Normalno je da ima malo rivalstva, ali smo uvijek podrška jedan drugom, pričao je Kristijan, a u razgovor se nakratko ubacio tata Mladen i šaljivo dobacio: Ali zato kod kuće rade ono što im na treningu nije dozvoljeno.
Glas Srpske
