Vijesti Društvo Miho Đekić, jedina Japanka u BiH: Moj narod se ne predaje

Miho Đekić, jedina Japanka u BiH: Moj narod se ne predaje

0

Miho Đekić, rođena Suzuki, jedina Japanka u BiH, posljednjih dana proživljava najteže trenutke u životu zbog razornog zemljotresa i cunamija koji je protekle sedmice pogodio Zemlju izlazećeg sunca. Ova Japanka koja trenutno živi s porodicom u Derventi rođena je u primorskom gradiću Ivaki u distriktu Fukušima, koji je pretrpio najteže razaranje nakon katastrofalnog zemljotresa.

Miho Djekic - jedina Japanka u BiH

Pored zemljotresa i cunamija, gradić Ivaki suočen je i sa, doduše, blažim stepenom opasnosti od moguće radijacije koja svakodnevno prijeti iz nuklearke Fukušima, udaljene tridesetak kilometara od ovog primorskog gradića, koji je bio poznat po nepreglednim pješčanim plažama.

No, i pored svih nedaća koje su zadesile njen rodni kraj, Miho kaže da se njen narod ne predaje, niti će se predati.

Miho, inače potomak samurajske porodice, u ponedjeljak je za “Nezavisne” ispričala da, zbog vremenske razlike između BiH i Japana, od dana kada je Fukušimu pogodio zemljotres gotovo i ne spava.

Neprestano prati informacije o svom narodu putem Interneta i strepi za sudbinu svojih najbližih.

“U Ivakiju, u distriktu Fukušima, inače žive moji roditelji i veliki broj prijatelja. Na sreću, roditelji su ostali živi, a spasilo ih je to što nam se kuća nalazi na jednom brdu pa vodeni talas, izazvan cunamijem, koji je dostizao 28 metara, nije zahvatio kuću”, prisjetila se Miho.

Ova skromna Japanka priča da je satima razgovarala s roditeljima nakon razornog zemljotresa i da je uspjela da nagovori majku da napusti grad i potraži sigurnije sklonište. Međutim, priča potresena Miho, to joj nije pošlo za rukom kad je u pitanju njen ponosni otac.

“Otac je odbio da ode iz grada, ostao je kako bi nastavio raditi u gradskom vodovodu”, kazala je Miho, koja je u zemljotresu izgubila nekoliko prijatelja iz djetinjstva.

U noćima koje su uslijedile nakon zemljotresa, Miho je uporno pokušavala da nagovori oca da ode iz grada, ali bez uspjeha.

Velika podrška i jedini ko može bar malo da razveseli njenog oca u Ivakiju je njen sin Mihajlo, koji pohađa četvrti razred osnovne škole u Derventi.

Tako njen otac nakon napornog i neizvjesnog dana dugo razgovara sa svojim unukom iz daleke Dervente i, zahvaljujući savremenim tehnologijama i Internetu, na trenutak zaboravi užas koji ga okružuje.

“U Ivakiju je danas teško, pomoć teško stiže, jer su ljudi informisani da će, ako odu u grad, biti pod uticajem radijacije. Međutim, to nije istina, to su netačne informacije”, pojasnila je Miho pokazujući kartu na kojoj je jasno vidljivo da primorski gradić Ivaki, veličine Banjaluke, nije u “prvom prstenu” koji označava najveću opasnost od radijacije, a obuhvata područje u prečniku od 20 kilometara od nuklearke Fukušima.

Ova jedina Japanka u našoj državi (ne računajući službenike Ambasade), svog životnog saputnika upoznala je u studentskim danima u Beogradu i životni put ih je doveo u njegovu rodnu Derventu, gdje on trenutno radi kao direktor Centra za socijalni rad. Ova mala i skladna porodica svakodnevno preživljava muke i strahove naroda Japana u nadi da će ta noćna mora uskoro biti okončana.

Nezavisne novine

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here