Milorad Simić za Oslobođenje: U Derventi se proizvodi od kopački do kriptovaluta

Derventa je čaršija na sjeveru Posavine, graniči sa Hrvatskom i rijekom Savom i prije rata imala je 57.000 stanovnika. Ne može se za nju više ni reći da je to čaršija, već jedan manji grad.

Ovako je razgovor za Oslobođenje počeo načelnik opštine Derventa Milorad Simić, ističući kako Derventa predstavlja, ustvari, vrata Bosne i Hercegovine. Prije rata ovdje je živjelo 43 posto Srba, 41 posto Hrvata i 13 posto Bošnjaka i ostali, što je ovom mjestu davalo posebnu draž. Sada se to donekle promijenilo, ali duša Dervente je ostala.

Mala zaduženja

– Imamo plodnu zemlju, na nadmorskoj smo visini od 260 metara, imamo plodnu Posavinu, rijeke i fantastičan strateški položaj. Mi smo uvijek bili malo Evropa, zapuhivao nas je vjetar iz Hrvatske, kao što je Hrvatsku iz Slovenije, a sada od nas puše pomalo prema Srbiji. Nakon rata došlo je do raseljavanja u Derventi, te je od 57.000 stanovnika danas ostalo njih 31.777, prema zadnjem popisu. Infrastruktura je bila uništena skroz, ali smo uspjeli da vratimo povjerenje, život i toleranciju i to je nešto što se novcem ne može izračunati. Već dugo godina ovdje se živi normalno, radili smo na stvaranju pretpostavki normalnog okruženja i onda nam je počela dolaziti jedna po jedna firma, pa smo mi sada lideri u BiH sa 31 stranom kompanijom. Treba istaći i da Derventa već petu godinu zaredom nosi titulu opštine sa najmanje nezaposlenih, kaže Simić.

Nema ova opština velika zaduženja, što joj omogućava da vlastitim sredstvima puno toga može uraditi. Ne oslanjaju se na više nivoe vlasti, nego rasporede ono što imaju, a “kad nemate puno kredita, onda je lakše, pa nam ostane i da raspodijelimo novac tamo gdje treba – školstvo, zdravstvo i socijalna davanja”.

– Imamo najmanju stopu nezaposlenosti, a veliki broj radnika dolazi nam iz mjesta iz okruženja, iz Doboja, Prnjavora, Srpca i drugih. Došlo je vrijeme kojeg sam se bojao odavno, a to je da nam fali radnika. Nažalost, sada je zavladala neka manija odlazaka, putovanja, to je došlo u sferu mode. Ljudi više ne idu samo za većom platom, iako je to najveći razlog, već i zbog uslova življenja koji su bolji u drugim evropskim zemljama, istakao je Simić.

Kako kaže načelnik ove opštine, za koju kažu i da je “raj za privrednike”, ne prođu ni tri mjeseca a da ne dođe neka strana kompanija koja je zainteresovana za ulaganja u Derventu. Tako je Simić nedavno razgovarao sa predstavnikom jedne firme iz Poljske koja želi da pokrene proizvodnju u Derventi, a dolazio je i predstavnik firme iz Austrije koja želi 70.000 kvadratnih metara da pravi pilanu, sušaru, parketaru, peletaru…

– Danas u Derventi posluje 921 poslovni subjekt, koji ima od jednog ili dva do hiljadu radnika. To je 921 poreski obveznik koji uplaćuje prihode i doprinose. Kada su u pitanju italijanski investitori, njih ima desetak i mahom su u obućarstvu, gdje rade rame iz rame uz naše privrednike. Međutim, lider u toj oblasti je firma Sanino, koja je radila 12 miliona pari kopački za Adidas i koja je napravila 35 pari kopački u Derventi, a koje su nosile sve sudije na nedavno održanom Svjetskom prvenstvu u fudbalu. On je lider, ali ima i italijanskih firmi sa oko 300 zaposlenih koji rade čizmice od 3.000 eura za neke svjetske firme. Kada su austrijske firme u pitanju, tu su visoke tehnologije, proizvodnje kablova, a firma iz Dervente napravila je i montirala najveći sat na svijetu. Imamo i firmu koja u Sočiju instalira svu skijašku opremu. Austrijske firme rade i sa CNC mašinama, a mi smo uspjeli da napravimo edukativni centar gdje se ljudi mogu prekvalifikovati i gdje mladi mogu obavljati praksu, te ih odmah nakon toga čeka radno mjesto, kazao je Simić, koji bi volio da se i viši nivoi vlasti pozabave ovim pitanjem, te da iniciraju upis djece na deficitarna zanimanja.

Često ga, kako je kazao, pitaju da li privrednicima daje nešto džabe kako bi ih privukao, međutim, Simić kaže kako to ne radi, ali ne pravi ni probleme ako neko želi investirati u njegovu opštinu. Sve je, kaže, otvoreno i transparentno, sve je naruku privrednika i “oni su to prepoznali, skenirali su bolje oni nas nego mi njih”.

Novi pogoni

– Nedavno su ovdje otvorene dvije firme, jedna od njih mjesečno plati 60.000 KM struje. Imaju toliku količinu mašina i spremaju podatke ko zna za koga u jugoistočnoj Evropi. Oni upravljaju kriptovalutom, ovdje im je sjedište. Ispočetka nisu ni htjeli da se zna za njih, da ne upadaju u oči. Nisu oni ovdje došli zato što sam ja lijep, nego zato što je ovdje jeftina energija i zato što imamo korektan odnos prema privrednicima. Drugim riječima, pružimo ruke i radimo, kaže Simić.

U Derventi, dodaje, nemaju administracije. Izvoze 350 miliona KM, što je 11 posto izvoza cijele Republike Srpske. Prosječna bruto plata je 969 KM i “često se za nas kaže da pravimo sirotinju, ali činjenica je da za djelatnosti kao što su tekstil, obuća, mašine i druge ne može ni biti veća plata, nisu to republičke institucije”.

– Uskoro nam u Derventu treba doći firma na čijem čelu je jedan Poljak kod kojeg sam ja bio u gostima, a koji je u periodnom sistemu elemenata dobio svoj element. Ja sam mislio da su već izmišljeni svi elementi i da je to gotovo, ali eto nije. On je naučnik, hemičar, i dovest će nam firmu Goodier, koja ovdje želi otvoriti jedan pogon. Imamo već njemačku firmu koja je jedina u svijetu koja radi jedan sistem za Toyotu, imaju 12 inžinjera, a plan im je da imaju 37. Ja sam svoju kolegicu iz Kalinovika animirao, ona ima dva mašinca, da dođu, nađu stanovanje i da rade ovdje. To su samo neki od pozitivnih primjera, istakao je Simić.

U Derventi na stanovnika dođe 12.500 KM izvezene robe. U Banjoj Luci je to 2.300, a u Doboju 700 KM.

– Mislim da ti podaci puno govore. Drugo je moja tuga što država neće da prepozna i da napravi druge kriterije po osnovu raspodjele PDV-a. Po mom mišljenju, logično je da onaj ko ulaže treba i dobiti nešto zauzvrat, dok se kod nas uzimaju neki drugi parametri u toj raspodjeli. Gleda se površina opštine, broj stanovnika i broj srednjoškolaca i to su jedini parametri kojim ja nisam zadovoljan. Mislim da osnovni parametar treba biti to koliko uradiš, koliko napuniš budžet, da se to raspodijeli i da se vrati privrednicima, zaključio je Simić.

MINELA PAMUK – Oslobođenje