Danas se obilježava 10. oktobar – Svjetski dan mentalnog zdravlja, što je bio odličan povod da porazgovaramo sa magistrom psihologije Ivanom Živković, Dervenćankom koja, kako sama ističe, živi na dvije adrese – u Derventi i Banjaluci.
Ivana je zvanje magistra psihologije stekla na Univerzitetu u Banjoj Luci, a pored toga, duži niz godina je u procesu stručnog usavršavanja za psihoterapeuta Transakcione analize. Aktivno je učestvovala na nekoliko međunarodnih naučno-stručnih skupova psihologa, dok je radno iskustvo sticala kroz volonterske angažmane u okviru zdravstvene i socijalne zaštite. Najvrijednije iskustvo obavljanja psihološke djelatnosti ističe pripravničko-volonterski staž u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja u Banjoj Luci, tokom kojeg se bavila psihodijagnostikom, pisanjem psiholoških nalaza, savjetodavnim radom sa klijentima, vođenjem grupa podrške za klijente i učešćem u edukativnim aktivnostima Centra. Trenutno obavlja honorarni posao stručnog saradnika u nastavi na odsjeku za psihologiju na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment u Banjoj Luci.
Vječno je pitanje da li duh i tjelo zapravo pripadaju jednom ili pak različitim sistemima.
– Danas znamo da su ova dva aspekta međusobno isprepletena, pa su tako i u međusobnoj zavisnosti kada je u pitanju cjelokupno zdravlje čovjeka. Svetska zdravstvena organizacija definisala je zdravlje ljudi kao “stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i onesposobljenosti”. Iako znamo da je većina mentalnih i somatskih bolesti uslovljena kombinacijom bioloških, psiholoških i socijalnih faktora, nažalost, svjedoci smo da se mentalnom zdravlju ne pridaje se isti značaj kao tjelesnom zdravlju. Prema tome, trebamo znati da je podjednako važno voditi brigu i o “mentalnoj higijeni” (čuvanje, održavanje i unapređivanje mentalnog zdravlja) koja je od presudnog značaja kako za ukupno funkcionisanje pojedinaca, tako i za funkcionisanje društva.
Zbog čega je mentalno zdravlje u “drugom planu”?
– Jedan od osnovnih problema vezanih za očuvanje mentalnog zdravlja ogleda se u neobracanju za pomoć kada je ona potrebna, upravo zbog predradusda da će drugi misliti ukoliko se osoba obrati za pomoć psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu, da sa njom nešto nije u redu. Odlažući traženje potrebne pomoći, stanje osobe može i da se pogorša. Ovakav stav obično potiče iz nedovoljne informisanosti, ali i stigme prema mentalnim bolestima. Iako velika većina osoba sa mentalnih poremećaja nisu opasni, mnogi ljudi misle da su takve osobe nerazumne, nepredvidive i nasilne. Stigma sama po sebi može da proizvodi promene u osećanjima, stavovima i ponašanju kod osoba koje su predmet stigme (dovodi do niskog samopoštovanja, socijalnog povlačenja, zanemarivanja sebe) kao i kod članova njihove porodice.
Zbog čega se ljudi obraćaju psiholozima?
– Osobe se mogu obratiti za pomoć kroz savjetovanje i psihoterapiju zbog neke krize u kojoj su se trenutno našli (npr. bolan raskid veze, gubitak posla, ukoliko se osoba osjeća uznemireno, potišteno…), zbog rada na unapređenju svojih potencijala u različitim oblastima života, radi prevencije mentalnog zdravlja, kao i zbog smetnji definisanih u okvirima mentalnih poremećaja (ansiozni poremećaji, depresija, panični poremećaj, fobije…).Ponekad je zbog intenziteta oderđene smetnje potrebno uključivanje medikamenate koje propisuje psihijatar.
Problemi zbog kojih se ljudi javljaju na psihološko savjetovanje su raznoliki, a svaka osoba je priča za sebe pa joj tako treba i pristupiti. Mnogi ljudi se obraćaju za pomoć zbog osjećaja anksioznosti i neraspoloženja, jer se prokupiraju mislima o događajima koji su za njih bili neprijatni. Takve osobe često preispituju svoje postupke. U osnovi ovog osjećanja može da bude i prestrog odos prema sebi. Isto tako ljudi se javljaju zbog osjećanja tuge ili depresije. Često se misli da se ovi pojmovi odnose na isto osjećanje, pa je važno objasniti njihovu razliku. Osoba osjeća tugu kada procjenjuje da gubi nešto što je za nju važno i vrijedno, dakle, funkcija tuge je da omogući osobi da se razveže od toga što gubi. Depsivnost osoba osjeća kada procjenjuje da joj je takvoj kakva je nemoguće živjeti u svijetu takvom kakav jeste, da je tu nemoguće promjeniti bilo šta. Dakle, osoba se obično osjeća bezvrijedno, bespomoćno, a život može da posmatra kao besmislen do te mjere da pomisli da ne zaslužuje da živi. Simptomi koje osoba osjeća i promjene u ponašanju osobe daju cjelokupnu sliku o tome sa kakvim poteškoćama se suočava, a onda se na osnovu toga, u skaldu sa željama klijenta, pravi plan tretmana.
Šta uzrokuje takve poteškoće, naročito kod mladih osoba?
– Kao problem današnjeg vremena za mlađe naraštaje možemo istaći popustljivo vaspitanje i neadekvatan kontakt sa tehnologijom. Djeca ne mogu sama da odrede šta je dobro, a šta nije, pa roditelji treba da im postavljaju granice u ponašanju. Problem nastaje kada roditelji djeci dozvoljavaju prekomjerno korištenje telefona, tableta, televizije, kompjutera itd. Prema razvoju mozga djeca do druge, trece godine ne bi trebala da gledaju televiziju,jer televizija izaziva preveliku stimulaciju za njihov mozak. I nakon tog životnog perioda, tokom djetinjstva, treba ograničavati vrijeme uz sadržaje primjerene uzrastu djeteta. Jako je važno pronaći mjeru i pratiti razvojne potrebe djeteta. Ukoliko izostaje igra sa igračkama, druženje sa vršnjacima, crtanje, kontakt sa prirodom i ljudima, dijete kasnije neće razviti vještine komunikacije, empatije, grafomotoričke vještine potrebne za pisanje, biće mu teško da održava pažnju onoliko koliko je potrebno (npr.na nastavi u školi). Djecu treba naučiti da ne mogu uvjek raditi šta hoće, jer postoje određena pravila i obaveze koje se moraju izvršavati, a time mu dajete mogućnost da se osjeća sposobno. Na roditeljima je da djecu pripreme za život, da budu samostalni. U roditeljstvu je jako važan dogovor sa djetetom uz uvažavanje njegovog mišljenja i osjećanja.
Koji je najbolji put do mentalnog zdravlja?
Pratite svoje emocije. Emocije osjećamo kada procjenjujemo da je nešto za nas važno. Emocija nije adekvatna ukoliko pretjerano reagujemo ili ne ragujemo uopšte (npr. neki ljudi izbjegavaju da pokažu ljutnju, tugu, sreću). U redu je osjećati i izražavati i ugodne i neugodne emocije. Važno je da svakog dana izdvojimo neko vrijeme za uživanje, kako bi smo sačuvali životnu energiju. Isto tako važan je i odmor, dnevni, sedmični i godišnji. S obzirom da smo socijalna bića, jako je bitno i druženje. Obratite pažnju na potrebe svog tijela. Fizička aktivnost nas dovodi u kontakt sa samim sobom što doprinosi i mentalnom zdravlju. U životu je važno pronaći dobar balans za sve.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježili i učenici “19. aprila”
Želeći da skrenu pažnju na borbu protiv mentalnih bolesti učenici Osnovne škole “19. april” danas su simbolično nosili zelene trakice. Oni su na taj način založili se za podizanje svijesti, edukaciju i boljitak na polju zaštite mentalnog zdravlja.
B. N. – Derventa Cafe
