Za nekoga je bicikl prevozno sredstvo, za drugoga rekreacija, a za Migu Ćudića iz Dervente – način života. Njegova ljubav prema biciklizmu već godinama traje, a nedavno je dobila i novu, zahtjevnu dimenziju. Zajedno sa sinovima Danijelom i Denijem, Migo je za samo četiri dana biciklom prešao put od austrijskih Alpa do rodne Dervente.
Na put dug oko 800 kilometara krenuli su u subotu ujutru. Početak nije bio nimalo lak. Hladno vrijeme, kiša i temperature koje su se spuštale i na osam do devet stepeni pratili su ih već na prvoj etapi.
Prvog dana prešli su oko 170 kilometara i stigli do Mura, uz savladanu nadmorsku visinu od oko 2.000 metara.
Drugi dan donio je još intenzivniju vožnju. Na relaciji do Celja prešli su oko 200 kilometara i savladali približno 1.500 metara uspona. Nakon naporne etape uslijedili su zasluženi odmor i priprema za nastavak puta.
Trećeg dana čekala ih je dionica od Celja do Kutine, takođe duga oko 200 kilometara. A onda je preostao još završni dio puta – onaj koji je, uprkos umoru i kiši, nosio najviše emocija. Dolazak u Derventu bio je kruna četvorodnevne avanture.
– Došli smo u našu Derventu, gdje je najljepši grad za mene, kaže Migo.
Za njega vremenske neprilike nisu bile razlog za odustajanje. Kiša, hladnoća i duge dionice samo su bili dio izazova koji je postavljen pred njih.
– Ako ga čovjek voli, nije težak. Ja ga volim, za mene nije težak. Na samom početku, kada sam posmatrao ovakav sport, nisam mogao ni da zamislim da ovakav tempo može da se vozi. Međutim, kroz treninge je sve moguće. Ljubav je glavna motivacija za sve, ističe Ćudić.
Migo se ranije više bavio brdskim biciklizmom, dok se posljednjih desetak godina posvetio drumskom. Iako ih povezuje isti sport, razlike su velike.
Brdski biciklizam zahtijeva dobru kontrolu, ravnotežu i snalaženje na neravnom i tehnički zahtjevnom terenu. Drumski je, s druge strane, usmjeren na brzinu, izdržljivost i održavanje ritma tokom dugih dionica.
– Ja volim i drumski i brdski. To su totalno dva različita sporta. Kod drumskog je bitan ritam, nekih 80 do 90 obrtaja u minuti. Tu nema odustajanja, jednostavno se okreće satima, objašnjava Ćudić.
A kada se dnevno prelazi oko 200 kilometara, upravo su upornost i dobra priprema ono što pravi razliku.
Posebnost ovog putovanja je i u tome što Migo nije bio sam. Na put su krenuli zajedno sa sinovima, pa je četvorodnevna vožnja postala porodična avantura koju će, bez sumnje, dugo pamtiti.
Iako je bilo umora, hladnoće i kiše, zajednički cilj bio je jači od svake prepreke.
– Sve jedan čovjek može da uspije. Samo je bitna volja i trening. Bez treninga nema ništa. Ako čovjek vozi 200 kilometara, to je vrlo zahtjevno. Preporučio bih svakome da se bavi bilo kojim sportom, a biciklizam je nešto posebno za mene, poručuje Ćudić.
Ovaj sport, osim takmičarskog duha i fizičkog napora, donosi i priliku da se upoznaju novi predjeli, savladaju sopstvene granice i uživa u prirodi.
Derventa Cafe/TV K3
