Biciklista Srđan Starčević nedavno je ispunio svoj dugogodišnji san kada se biciklom odvezao do manastira Ostrog, najvećeg pravoslavnog svetilišta na ovim prostorima.
Njegovo ozbiljnije bavljenje biciklizmom počelo je još 2012. godine učešćem u organizovanim obilascima manastira ukrinske doline, a iako put ka Ostrogu nije bila najduža tura koju je mladi Dervenćanin izvezao u svojoj sada već gotovo deceniju dugoj „karijeri“ svakako je njemu najdraža i najznačajnija.
– Osjećaj je neopisiv. Kad sam se popeo konačno do manastira Ostrog savladale su me emocije. Bio sam preponosan na sebe i neko vrijeme nisam mogao da vjerujem. Zadovoljan sam vožnjom, zadovoljan sam predijelima koje sam obišao, jer se trudim da u svojim biciklističkim avanturama uvijek posjetim i vidim nešto novo. Vazduh je bio idealan, ali su vrućine bile nesnošljive, prisjeća se Starčević najvećih izazova i neopisivog zadovoljstva na kraju ovog podviga.
Put duži od četiri stotine kilometara vodio ga je preko Doboja i Zenice do Sarajeva, gdje je prenoćio i skupio snagu za mnogo izazovniju dionicu koja je potom uslijedila. Prevoj Rogoj, koji vodi do Foče, prvi je savladan, a nakon predaha u rafting kampu, preko Šćepan polja i Nikšića stigao je do manastira u kojem se nalaze mošti svetog Vasilija Ostroškog.
Iako fizički zahtjevni, svaki uspon je prelijep na svoj način, naglašava Starčević. Uspon Rogoj počinje praktično odmah po izlasku iz Sarajeva, a novi veći izaazov odmah po prelasku granice u Crnu Goru na Šćepan Polju, koji je istovremeno i uvod u petokilometarski uspon sa zavidnim nagibom odmah poslije Plužina.
– Treći uspon je završni put do samog manastira Ostrog, a iako se radi o uzbrdici od 47 stepeni, za onoga kome je manastir ne samo krajnji cilj već i smisao putovanja, to ne može navesti kao napor, već zadovoljstvo i ispunjenje onoga što me je i nagnalo na ovo putovanje. Mislim da težina tog zadnjeg uspona do samog manastira u stvari samo olakšava dušu onome kome je cilj doći na to sveto mjesto, opisuje 26-godišnji Dervenćanin smisao svog putovanja.
Fizičke napore olakšavaju impoznantni predjeli kojim čitavo područje obiljuje, a savladavajući izazov za izazovom čovjek na neki način i postaje dio te veličanstvene prirode.
– Naravno, vi time ne pobeđujete prirodu već s obzirom na karakteristike i način putovanja vi postajete jednim dijelom dio te prirode, a to daje jedan osećaj da činite nešto dobro, i za sebe i za samu prirodu. Put u cjelini nosi određene impresije koje možete doživeti i osjetiti samo dok ste tu, dok vozite sa svom punoćom osećanja i utisaka, koji ostaje u vama, slikovit je derventski biciklista.
Iako svoje naredne planove nije želio otkrivati, sigurni smo da je u pripremi jedna nova jedinstvena avantura.
Derventa Cafe
