Ratni vojni invalid i borac prve grupe Milovan Karakaš (48) sa suprugom Nevenom (46), sinovima Srđanom(11) i Stefanom(9) već deset dana žive u šatoru na njivi u naselju Derventski lug.
Tu se našao nakon ulaska vode, tokom posljednjih poplava, u trošnu kuću u ulici Srpske vojske u Derventi, gdje je živio sa porodicom.
-Stanovanje sam plaćao 80 maraka i to za mene nije bilo skupo, jer samo ja primam invalidninu od 90 maraka. Voda je ušla u kuću gdje sam stanovao i uništila sve što sam imao, od hrane, odjeće i namještaja. Za popravak ja nemam novca, i jedino rješenje je bilo da dođem ovdje na ovu njivu i napravim šator, jer na drugo mjesto nisam imao gdje da idem. Rodom sam iz Sanskog mosta, a došli smo živjeti u Banjaluku kada je rat izbio. Morali smo izaći iz kuće i odlučili smo doći u Derventu. Dok smo bili u Banjaluci supruga je primala 80 maraka pomoći, jer je bolesna, a i djeca su imala dodatak. Nemam je pare da idem vaditi papire, jer moram to činiti u Banjaluci, sve je skupo, pa je to razlog što samo imamo 90 maraka invalidnine za život nas četvoro- kaže Milovan Karakaš.
Nakon dolaska na njivu u pomoć porodici Karakaš su pritekli Boško i Borka Majstorović, koji su izbjegli iz Petrovca, ali su uspjeli da se skuće u neposrednoj blizini, gdje je podignut šator.
-Žao nam ove dječice, kao anđeli su. Žena mu je bolesna. Ovdje komaraca ima mnogo, mi teško da se branimo u kući, a za njih da nepričamo. Valjda će se smilovati oni koji trebaju da pomognu- kaže Boško Majstorović.
Milovan kaže da je dobio nešto hrane od Crvenog krsta i Centra za socijalni rad, ali strepi šta će u nastavku da mu porodica jede.
N.S. – Posavske novosti
