Ni jedan praznik nema više narodnih običaja nego Božić, koji se održavaju i dan danas. Najčešći običaji su: odlazak po badnjak, zastiranje domova slamom, kvocanje i pijukanje, pravljenje česnice, pečenje pečenice, položajnik, a ima i mnogih drugih vjerovanja, izreka i poslovica. Crkva je badnjaku dala novi smisao: grejući se oko badnjaka, ukućani se zagrijavaju ljubavlju, iskrenošću i slogom, a svjetlošću njegovom razgone mrak neznanja i praznovjerja, i osvjetljuju se i obasipaju radošću i miljem, zdravljem i obiljem.
Ranije, dok su ljudi više živjeli na selu, a ponegdje i danas, na Badnji dan, prije nego što se sunce rodi, jedan od ukućana ode u šumu i izabere drvo, koje mora biti mlado i cerovo. Prije nego što zamahne sjekirom, pospe drvo žitom i nazove mu: “Dobro jutro i čestiti ti Badnji dan”. Zatim zasječe na dva mjesta da ispadne iver, i taj iver uzme sa sobom. Odsječeno drvo odnese kući i uveče naloži na vatru. Kad pregori, donji se kraj nosi oko torova i štala, a drugi, gornji kraj ostavlja se za položajnika. Zbog toga što se na taj dan pali badnjak, i dan se zove Badnji dan.
Sve se kupuje!
Danas se, naravno, badnjak u gradovima kupuje na pijaci od seljaka, ali mu je simbolika ista, a običaj skraćen, ili se badnjak jednostavno samo drži u kući.Uoči Božića slamom se posipa pod u kući, čime se dom pretvara u onu pećinu vitlejemsku, u kojoj se rodio Hristos. U seoskim kućama slama na podu leži i po tri dana, a u gradovima ova je simbolika svedena na „malo“ slame koja se postavlja uz badnjak.
O Božiću ljudi se, umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa “Hristos se rodi” i “Vaistinu se rodi”, a poželjno je da pozdravljanje ovim riječima traje do praznika Bogojavljenja.
To je praznik cele porodice i ona je tokom prazničnih dana obično na okupu. Za ovaj praznik vezani su lepi božićni običaji i ovi praznici se kod Srba najsvečanije proslavljaju.
“Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, Spasitelja svjeta. Ta činjenica da je to praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva, praznik roditeljstva očinstva i materinstva, ukrasio je kod Srba ovaj praznik najljepšim vjerskim običajima i obredima. Svi ti običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan cilj: Umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina. Sve je to izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: “Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu, neka nam se rađaju zdrava dječica, neka nam rađa žito i lozica, neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!”
Posavske novosti
