Derventski gimnazijalci, nekada uspješni profesori, privrednici, tehnolozi, doktori i drugi, a sada penzioneri, podsjetili su se današnjim okupljanjem, nakon 50 godina od mature, na svoje srednjoškolske dane.
Na ovaj lijep jubilej odazvalo se dvadesetak gimnazijalaca generacije 1967/68 i to Kemal Kulenović, Tomislav Olujić, Ivica Sušac, Sejo Omanović, Zrinka Lastrić, Živko Đurić, Jovo Mićetanović, Vladimir Bursać, Junuz Bajrić, Savko Pećić, Dragan Bogdanović, Radmila Đurđević, Nađa Osmanagić, Vesna Porobić, Gordana Todorović, Željko Bogdan i Sadudin Čardžić.
Među njima je bio i Boro Đuričić, naučnik nano-tehnlogije i materijala svjetskog glasa, a on, kao i većina prisutnih, danas su se nakon pola vijeka po prvi put susreli i vidjeli sa svojim školskim drugarima.
Direktor gimnazije Predrag Drinić je omogućio bivšim učenicima da u nekadašnjim školskim klupama evociraju svoje uspomene, neizbrisive ni nakon toliko vremena.
S njima je bio omiljeni profesor istorije Pero Đukić. Uprkos 84 ljeta, dobro se sjeća do tančina svojih učenika, kao i oni njega.
– Neobično sam srećan, vi ste mi prva generacija s kojom dožvljavam svoje starčake godine. S vama se osjećam kao profesor iz dana kad sam vas upoznao. Drago mi je da ste u životu bili uspješni i da imate dobru i uspješnu djecu i unučad, rekao je profesor Pero Đukić.
Učenici su mahom pohvalili profesora Peru kao jednog od najomiljenih profesora, rekavši da su im njegovi savjeti koristili u životu. Poželjeli su mu dug život i puno zdravlja.
O svojim utiscima sa susreta, sa suzama radosnicama govorili su svi bivši učenici. Ovog puta nisu bili u prvom planu lični uspjesi, nego potomci i unuci. Tako je Vesna Porobić ispričala da ima šest unučadi, a i svi drugi su se najviše hvalili upravo unucima. Zanimljivo je da su djeca nekadašnjih gimnazijalaca većinom uspješni, te da su mnogi ne samo završili fakultete, nego čak i doktorirali na poznatim svjetkim univerizitetima.
Bilo je i šala, sjećanja kako se i na koji način dovijalo i snalazilo; od toga ko je kome bio ona tajna simpatija u razredu, do ozbiljnih tema kako je neki od profesora pogriješio i dao slabu ocjenu.
Nakon boravka u gimnaziji skupa su otišli na Pravoslavno groblje i položili ruže na spomen obilježije kolegice Dubravke Lastrić Nožica i odali dužnu poštu ostalim preminulim kolegama Željki Rošku, Mari Bičvić, Slavki i Stipi Durmišu, Zlatku Mamiću, Čedi Kovačeviću, Husi Vugdaliću, Nadi Budišić i Radivoju Kukiću.
Dogovoreno je da se od sada svake godine sastaju posljednjeg petka u julu.
Derventa Cafe
