Sočaničanin Nedeljko Kuzmanović već duže od četrdeset godina preparira životinje. Za tu neobičnu vještinu počeo se zanimati u Njemačkoj, u kojoj je boravio nekoliko godina. Zavolio je to i iz hobija počeo i sam da preparira.
-Preko kolega sam se upoznao s prepariranjem i svidjelo mi se, zbog čega sam se odlučio da i sam pokušam da prepariram. Pošto nisam imao iskustvo, morao sam ići na kurseve. Jedan sam pohađao u Doboju, a drugi u Smederevu, kaže Kuzmanović.
Na tim kursevima naučio je osnove, a kroz rad je „pekao zanat“, sticao iskustvo i bivao sve bolji u prepariranju. Sada ima više vremena da se posveti svom hobiju, ali godine i oslabljen vid ne idu mu na ruku.
-Prve primjerke preparirao sam 1973. godine i i danas ih imam, a uspješno se tim bavim od 1978. godine. Uglavnom sam radio za svoju grupu lovaca, mada je bilo zahtjeva da prepariram i za klijente iz drugih gradova i država. Sada radim za svoju dušu, pošto sam stariji i manje vidim, manje su mogućnosti i da radim, ističe Kuzmanović.
Kao i svaki preparator, teži da prepariranim životinjama podari što duži vijek. To, ističe zavisi od preparata koji se koriste, a sve je teže doći do onih koji nisu štetni po domaćinstvo.
-Teško je reći koliko će dugo životinje trajati, sve to zavisi i od preparata i od rada. Moji prvi primjerci tretirani su preparatima iz Njemačke, koji drže dosta dugo, ali nisu poželjni u sobama i nisu pogodni za djecu. Za takve stvari prostorije moraju biti velike i provjetrene. Svaki preparator bira sredstva koja njemu odgovaraju, a ja uvijek biram one neškodljive. Svaki put sam drugačije radio, svaki put sam koristio drugi preparat, tako da su moji preparati mogli da se drže i u spavaćoj sobi. Ali, onda ne mogu biti dugo, duže od 20 godina, kaže Kuzmanović.
Da bi se životinja preparirala, treba je odmah zalediti, ukoliko se ne može odmah preparirati. Zaleđenoj životinji guli se krzno ili koža, koja ide na nekoliko tretmana, potapanja, mekšanja, odmašćivanja i slično, što traje do devet dana, a kompletan proces preparacije do 15 dana.
-Prije toga, životinja se izmjeri i kasnije se pravi maketa, šablon od žice, željeza, nakon čega se omotava vatom, platnom za deke ili sličnim materijalom, dezinfikovanim i zaštićenim od moljaca. Nekad se koristi i gips, da ispuni šupljine. Preparirana životinja mora da stoji kao da je živa, a svaka ima svoje oči koje se kasnije dodaju, priča Kuzmanović.
Tokom godina prepariranja naizlazio je na različite izazove. Život poslije smrti podario je raznim životinjama, od najmanjih do onih velikih.
– Najmanje životinje koje sam preparirao su ptice, čvorak, djetlić, najveće čaplja, roda i slično. Od krznenih najveća životinja koju sam preparirao je vuk, lisica takođe. Prije nekoliko godina, kad je trebalo da prepariram šakala, koji je bio novina kod nas, to mi je bilo nešto veliko. Svaka životinja izazov je za sebe. Svaki put kad radim istu životinju, gledam da napravim drugačije, kaže preparator.
Pored toga što preparira živorinje iz hobija, prije gotovo dvije decenije počeo je da sakuplja stare, trofejne stravi, kojih do sada ima oko 750. Neki primjerci stari su i po više od 150 godina, za koje sada ljudi ne znaju ni čemu služe. S obzirom na to da u kolekciji ima predmeta koji su se koristili u domaćinstvu, ali i u provredi, Kuzmanović namjerava da ih izloži i predstavi svojim sugrađanima sve što je sakupio.
Danka Zemunović
