Osim što njihova “valira”, poseban kavez u kojem obitavaju “domaći” golubovi, često privlači poglede znatiželjnih šetača na Gakovcu, ove ptice su veoma lijepe i nadasve vjerne životinje koje mogu biti pravi ljubimci, kaže naš sugrađanin Alen Nović, golubar sa iskustvom dužim od 20 godina.
Svoj neuobičajen hobi započeo je već u prvim posleratnim godinama, a tadašnju rasu „brodski prevrtač“, prepoznatljivu kao lijepu za oko i ne baš vičnu letačkim sposobnostima, zamijenili su golubovi rase “karudijan”.
Nović ih danas ima četrdesetak, a za razliku od “prevrtača” koji su mogli izvoditi uglavnom mini-akrobacije, “karudijani” su poznati kao visoki letači, koji u zraku ostaju i po 10 časova. Krupniji su, a po svojim letačkim karakteristikama pariraju i “pismonošama”
– To su sportski golubovi i letači koji mogu da dosegnu visinu u letu i do 3.000 metara. Kada napuste “valiru” većina jata u visine leti u spirali, što im je takođe svojstveno. Lijepi su, naročito bijeli primjerci, i često ih ljudi žele kupiti, tako da sami sebe finansiraju i nemam većih izdataka. Po pravilu prvoklasni se ne prodaju, već se ostavljaju za reprodukciju, otkriva Nović, dodajući da o njihovim letačkim sposobnostima govori dovoljno činjenica da jednog člana njegovog jata ni jastreb nije uspio uhvatiiti.
Iako nema velikih ulaganja, nema ni finansijske koristi. Ipak, golubove i drži zbog toga jer mogu biti pravi ljubimci baš poput drugih životinja, kao što su mačke ili psi. Zanimlji su odraslim, a naročito djeci.
– Uzgajanje golubova nije pretjerano zahtjevan hobi. Neophodno je da se za njima čisti, odnosno da se “valira” drži urednom. Naravno, potrebno je i da imaju hranu, preko ljeta im treba dosta vode, jer vole da se rashlade i okupaju. Tokom zime, kako imam žičanu „valiru“, moram ih je dodatno zaštititi. „Valiru“ omotam folijom koja propušta sunčeve zrake, ali ih istovremeno štiti od vjetra, da ne bi došlo do oboljenja, pojašnjava Nović.
Iako ih se obavezno vakcinše, oni nisu „leteći štakori“ kako ih ponekad nazivaju, naglašava derventski golubar, jer oni nisu prenosnici bolesti. Kao i kada su u pitanju druge životinje sve zavisi od njihove okoline, jer se zaraziti mogu samo kada su u kontaktu sa „divljim“ golubovima ili se napajaju na zaraženim mjestima.
– S obzirom da se uzgojem bavim čisto iz razonode, ne pripremam ih za takmičenja, iako je bilo ideja i za takve aktivnosti. U tom slučaju ih treba dodatno trenirati, prstenovati, postati član kluba ili sekcije golubara, to znači u ulaganja od najmanje 200 evra godišnje, kaže Alen, dodajući da je ipak moguće da svoje ljubimce prikaže na nekoj izložbi.
Za kraj otkriva da se radi o veoma vjernim životimnjama koje se uvijek vraćaju u svoje gnjezdo. Od trenutka kada se izlegu, nikada neće napustiti svoje gnjezo i uvijek se vraćaju svojim partnerima i ptićima.
Derventa Cafe
