Okupljanjem kod škole u kojoj su stekli svoja prva stručna znanja, ali i doživjeli nezaboravne uspomene kakve samo mladost može da pruži, nekadašnji učenici Učiteljske škole „Hasan Kikić“ obilježili su pola vijeka od završetka svog srednjoškolskog obrazovanja. Kuriozitet je da su oni ujedno i posljednja generacija obrazovne ustanove po kojoj je Derventa bila poznata.
Nakon učitelja, u dijelu današnje OŠ „Nikola Tesla“ obrazovali su se građevinari, prisjeća se Branko Omazić, jedan od inicijatora okupljanja.
– Kada sam nekada u svoje vrijeme posmatrao kako se obilježavaju ovakvi jubileji mislio sam da to nikad neću doživjeti. A prošlo je za tili čas. Iz ove generacije izašli su mnogi značajni funkcioneri u Derventi, poput direktora „UNIS-a“, „Demosa“, „Ukrine“, Bolnice, Derventskog lista i drugih, a ja sam postao upravnik tadašnjeg Zavoda „Budućnost“. Ostvarili smo i dobre rezultate, priča Omazić.
Posljednja generacija brojala je oko 90 budućih učitelja u tri odjeljenja.
– Tada se moralo puno raditi i učiti, ali je nastavni kadar bio odličan pa je bilo lakše. Pedagogija je bila nevjerovatna, a imali smo i odličnu praksu. Učiteljska škola je bila „ime“ i u nju su dolazili učenici iz čitave regije, od Tešnja, Teslića, Modriče, ali i Osijeka i drugih mjesta iz Hrvatske, kaže Branko, kasnije diplomac više defektološke škole i dobitnik najvišeg priznanja prosvjetnih radnika „Hasan Kikić“.
Koliko su jake veze ostale između tadašnjih drugara iz srednjoškolskih klupa najbolje se vidi iz želje da se bar svakih desetak godina okupe pored ustanove u kojoj su proveli svoje srednjoškolske dane. Ove godine iz različitih krajeva BiH i Hrvatske pristiglo je petnaestak, a prije deset godina više od 30 nekadašnjih učenika.
Posebno im je žao što sa njima ovom prilikom nisu mogli prisustvovati nastavnici Radenko Krulj i Marijan Ćurić, jedni od rijetkih koji su i danas među živima.
Derventa Cafe
