Sačuvano je mnogo lijepih narodnih običaja za Vaskršnje praznike, a naročito onih u kome učestvuju djeca. Tako djeca, čim ustanu na Vaskrs dobiju šareno jaje. Poslije toga oblače svečaniju i ljepšu odjeću i kite se mirisnim, šarenim proljećnim cvijećem i zajedno sa ukućanima doručkuju. Nakon doručka i odmora sa korpicama, (ranije su to bili mali pleteni sepetići) odlaze u sakupljanje jaja po obližnjim kućama. Obično skupa više djece ide od kuće do kuće i svaka domaćica im podijeli po jedno šareno jaje.
Usput, igraju se tucanja jaja na odnošenje, pa onaj ko ima najjače jaje, zna nakupiti i mnogo jaja u svoju korpicu, to jest sepetić. Narvno, to djeca ne mogu sve pojesti, onda to podijele, a nešto od probranih i ljepših jaja ostavljaju sebi. Intresantno je da se ovom raduju i djeca koja su tek prohodala i sa majkom obilaze komšiluk kako bi i ono dobilo svoje jaje.
Domaćice, obično znaju koliko će djece doći i toliko jaja pripreme.
Za Vaskrs je vezan još jedan veoma intresantan običaj u kome obavezno učestvuju djeca.
Kad se jaja oljušte i pojedu u kući, pred ili poslije ručka odlazi se na njive i traži najveći mravinjak. Obično, svako domaćinstvo zna gdje se nalaze veći mravinjaci na njivi.
Djeca sakupljaju ljuske od jaja u posude ili u korpice, sa nekoliko obijeljenih jaja i odlaze sa dedom, bakom ili sa roditeljima do najbližeg mravinjaka. Kad se dođe kod mravinjaka, onda ljuske od jaja bacaju mravima.
Djeci se kaže da bacaju ljuske i da pri tom ponovljaju riječi: ”jedite, jedite vrijedni mravići” .
Vjeruje se, po hrišćanskom običaju, da se na ovaj način održava pobjeda života nad smrću.
Ovaj običaj je sačuvan i dan danas, a zašto i radi čega, malo je i starijih ljudi koji znaju tačno. Uglavnom ima više priča i značenje. Neki kažu da je to da se mravi nahrane, jer su to najvrednija Božija bića, pa treba da se i oni malo odmore od rada. Drugi, opet da je to radi toga što mravlja jaja nemaju ljušture, pa je potrebno da ojačaju davanjem ljuske od jaja.
Po trećim je taj običaj veoma star i nosi u sebi paganske osobine kad se u mrave vjerovalo da su bića koja imaju moć na održavanje mnoštva, reda i rada u zajednici. Ako se mravima daje hrana u proljeće kad se sve budi i, onda će u svakoj kući, od djece i čeljadi vrviti kao u mravinjaku, a kuća će biti bogata, jer će svi vrijedno raditi, kao mravi.
Ipak, više je onih koji veli da je riječ o dječijoj zabavi i Vaskršnjoj radosti. Za Vaskrs se sva djeca raduju i tu svoju radost dijele sa drugom djecom i ljudima, a isto tako i sa sitnim malim životinjicama koje nikome ne čine zlo – mravima. Mravi trče tamo, amo užurbano, kad se na njih nešta baci, to djeca doživljavaju kao da se i oni raduju njihovom dolasku i hrani koju su im darivali.
Bilo, kako bilo, ovaj običaj traje i održava se u sva vremena na našim krajevima.
Savko Pećić Pesa
