U Centru za kulturu danas je održan komemorativni skup posvećen Dragici Đekić, istaknutoj prosvjetnoj radnici i književnici. Od Dragice su se oprostili članovi porodice i prijatelji, uz recitacije nekih od najljepših stihova koje je napisala.
Dragičin brat Sreto Tanasić, srpski i jugoslovenski lingvista, filolog i univerzitetski profesor, istakao je da je veliki broj članova porodice Tanasić živio u Derventi i da su uživali lijep glas, naročito zbog zasluga njegove sestre.
– Obično se kaže da se čovjek nikada ne može odužiti roditeljima, zavičaju i školi, ali ja mogu reći da se Dragica odužila svojim roditeljima, ona je naš ponos, četiri brata su ponosna na nju. Da nije svom Podnovlju i zavičaju dala ništa drugo osim pjesme koju smo čuli to bi bilo dovoljno. Ona je postigla u prosvjeti sve što se moglo, izvela je 40 generacija đaka, učila ih onome što je najbolje, istakao je Tanasić, izrazivši žaljenje jer je prerano otišla.
U ime kolektiva Osnovne škole „19. april“ u kojem je Đekićeva ostavila dubok trag kao prosvjetni radnik i direktor, saučešće je izrazila direktorica Elvira Miljić.
– Dragica je bila oličenje pravog prosvjetnog radnika, pedagoga i kolege. Svako ko je želio, imao je od nje šta naučiti. Tiha, prepoznatljiva u skromnosti, ali i stručnosti, uvijek istajala na razgovaranju svima. Ja sam imala posebnu čast da sa Dragicom blisko sarađujem, zajedno smo radile, stvarale. I nije Dragica bila samo oličenje pravog prosvjeta radnika, Dragica je bila prije svega dobar čovjek, istakla je Miljićeva u svom obraćanju.
Dragici Đekić je 2008. godine je uručeno najviše javno priznanje – Velikogospojinsku povelju – „za poseban višegodišnji doprinos razvoju kulture na području opštine Derventa, kao piscu intimne, humorističke i satirične poezije te promovisanju Dervente i izvan Republike Srpske i BiH“.
Porodici i prijateljima se obratio i gradonačelnik Milorad Simić.
– Bila draga osoba i vjerujem da će Derventa vječno pamtiti njen rad, stihove, njen doprinos i ono što je ona bila kao čovjek, rekao je Simić, izrazivši saučešće porodicama Đekić i Tanasić.
Sahrana Dragice Đekić je je u četvrtak, 30. maja na groblju u Ritešiću kod Doboja. Posljednji ispraćaj zakazan je u 13 časova ispred crkve u Šešlijama.
IN MEMORIAM
Dragica Đekić, rođena Tanasić, rođena je 3. marta 1952. godine u Podnovlju. Završila je Učiteljsku školu u Derventi, a Pedagošku akademiju u Tuzli na Odsijeku za srpski jezik i književnost, da bi studije nastavila na Filološlom fakultetu u Beogradu na istoj studijskoj grupi. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci.
Bila je član Udruženja književnika Srbije i Udruženja književnika Republike Srpske.
Objavila više pesničkih knjiga. Poema „Šumska priča“ je objavljena na srpskom i makedonskom jeziku, a zastupljena je u više antologija dječije poezije u Srbiji, kao i u antologiji srpske poezije za decu na srpskom i ruskom, čiji su izdavači: „Vahazar“ Moskva, „Istočnik“ Toronto i „Prosveta“ Beograd (2012).
Izdavala je šaljivi list „April“ i časopis „Đačko pero“. Osmislila je i organizovala jedanaest festivala humora i dječijeg stvaralaštva u Derventi.
Za svoj književni rad dobijala je značajne književne nagrade i priznanja. Tako je 1998. godine na Festivalu humora u Lazarevcu dobila treću nagradu za humorističku poeziju, a na istom Festivalu u Lazarevcu 1999. godine osvojila je prvo mjesto za knjige „Sanjam snove plave“ i „Obojeno nebo“.
Takođe, i 2000. godine dobila je prvo mjesto u Lazarevcu za knjigu „Plavi oblak“. „Borba“ je u Književnom dodatku 27. 4. 2000.godine objavila da je knjiga „Obojeno nebo“ ušla među deset najzapaženijih na Šestom međunarodnom književnom sajmu knjiga u Novom Sadu. U„Prosvetnom pregledu“ , Beograd, juna 2003. godine u dodatku „Pedagoška praksa“ obrađena je nastavna jedinica Glagolski dodaci na stihovima pjesme „Vaso“ Dragice Đekić i odlomku Ćopićeve „Bašte sljezove boje“.
Na Prvom međunarodnom Konkursu literarnog stvaralaštva posvećenom Nikoli Tesli, koji je raspisao Pedagoški pokret Srbije i Klub mladih matematičara „Arhimedes“ u Beogradu 2006. godine, Dragica Đekić dobila je prvu nagradu za pjesmu „Tesla je svjetlost“
Treću nagradu na Konkursu koji je raspisao Pedagoški pokret Srbije i časopi „Porodična pedagogija“ u Beogradu 2007. godine dobila je za pjesmu „Nova himna Vostani, Serbije“.
Dobitnik je Vukove povelje koju joj je dodijelio Pedagoški pokret Srbije „za vrhunska ostvarenja u istraživanju nacionalne kulture i pedagoške baštine“. Žiri je ovu odluku donio u Beogradu, a Povelja joj je uručena na Vukovom pedagoškom saboru u Loznici 8. 11. 2007. godine.
Na Konkursu „Kočićevim satiričnim perom“ koji je održan u Čelarevu kod Novog Sada a koji je raspisao KUD „Petar Kočić iz Čelareva i KK “DIS“ iz Bačke Palanke dobila je prvu nagradu za pjesmu „Kočićevi nepreboli“.
U Derventi je pokrenula i izdavala prvi đački list u Republici Srpskoj – „Đačko pero“ i organizovala festivale dečijeg stvaralaštva i humora, na kojem su učestvovale brojne škole iz Republike Srpske i Srbije, kao i iz FBiH, Hrvatske i Crne Gore, a koji danas žiivi i organizuje ga OŠ 19 april, gdje je bila profesor srpskog jezika i književnosti, i nekadašnja direktorica.
Derventa Cafe
