Nakon 20 godina seniorske karijere došlo je vrijeme i da se okače kopačke o klin, kaže Neven Gojić, ljubiteljima fudbala u našem gradu dobro poznat kao svestrani vezista koji je ostavio dubok trag u dresu Tekstilca.
Završetak karijere je planirao, kako kaže, unazad dvije godine, ali ljubav prema „najvažnijoj sporednoj stvari“ na svijetu je bila jača. Kada se u istom klubu obreo saigrač iz „plavog“ dresa Nemanja Asanović, odlučio je da odigra još jednu sezonu.
– Sa Asketom sam igrao u Tekstilcu tako da je njegov dolazak u moj klub Union Mondsee bio i presudan da karijeru ne završim prošle godine. Imao sam imao želju da sam njim odigram jednu godinu i na taj način stavim tačku na fudbal kada je igračka karijera u pitanju, kaže tridesetšestogodišnji Dervenćanin.
Nekadašnji Tekstilčevi asovi su doprinijeli uspješnoj sezoni ovog austrijskog niželigaša i osvajanju prvog mjesta lige Gornje Austrije, čime je na na najljepši mogući način zaokružena moja, ne nešto posebna, ali svakako interesantna karijera, priča skromni Osinjanin.
– Odlazak u inostranstvo nisam nikad planirao i sve se spontano desilo. Dobio sam ponudu od menadžera Dejana Markelića koju sam prihvatio i preselio se u Austriju. Imao sam par uspješnih sezona, posebno kada sam zaigrao za Mondsee, stvorili smo jak tim koji je nizao pobjede i uspjehe za klub koji je ostavio dubok trag u mojoj karijeri, iskren je Gojić.
Zahvalan je svima u klubu, saigračima i upravi, a posebno publici koja je pokazala da sam opravdao neka od očekivanja koja se traže od jednog veznog igrača, ističe.
– Oproštaj koji su mi priredili nisam očekivao pa je sve bilo i emotivnije. Tek tada sam osjetio koliko će mi biti teško da prihvatim svoju odluku kao realnu činjenicu i da je bavljenje ozbiljnijim fudbalom kao igrač za mene završeno, rezimira svoje posljednje dane kao fudbalera.
Ipak, glavni i najljepši dio fudbalske karijere vezan je za Derventu.
Počeci u Slobodi iz Velike Sočanice, potom nastupi za osinjski Borac i na kraju za Tekstilac sa kojim se dokazao i na prvoligaškim terenima više su od fudbalske priče. Zanimljivo je da je njegov talenat itekako prepoznat iako nikad nije zapravo prošao omladinsku fudbalsku školu.
– Taj period je neizbrisi i čuvam prelijepa sjećanja. Bilo je bezbroj dobrih utakmica, naravno i padova i uspona, koji su sastavni dio sporta, ali i pregršt uspješnih i lijepih momenata. Mnogo ljudi sa terena, ali i sa tribina, ostaće uvijek u mom sjećanju i dio su prelijepih uspomena. Iako sam malo pristrasan, moj omiljeni saigrač je bio moj brat Jugoslav jer je svojom energijom davao čar svakoj utakmici, iskren je Gojić, zahvalivši se svima na podršci, a posebno porodici i supruzi Bojani koji su mu uvijek davali vjetar u leđa.
Kod Nevena je trenutno fudbal „na pauzi“, a još nije odlučio na koji će način ostati u fudbalu.
– Nadam se kad prođe malo vremena i kad se utisci saberu da ću donijeti sigurno ispravnu odluku kako i kojim putem u sportu dalje, zaključuje nekadašnja plava „osmica“.
Derventa Cafe
