Nepunih petnaestak godina Milan Milanović na svom imanju u Trstencima bavi se tovom pilića. U tom periodu posao se prilično dobro razvijao, tako da farma trenutno ima kapacitet za 12.000 pilića i godišnju proizvodnju od preko 60.000 „kljunova“.
Radi se o porodičnom preduzetništvu sa automatizovanom proizvodnjom, zbog čega nema potrebe za dodatnim radnicima, jer je fizički rad sveden na minimum.
– Na početku je objekat imao kapacitet od 5 hiljada pilića, a tada je i hranjenje i pojenje rađeno ručno. Vremenom je objekat proširen do današnjih kapaciteta, a proces automatizovan, tako da je danas sve umnogome olakšano. U prosjeku je za povećanje kapaciteta za hiljadu novih pilića bilo potrebno investirati oko 10.000 maraka, tako da je ukupno ulaganje tokom ovih petnaestak godina najmanje 120.000 maraka, kaže Milanović.
Posljednje dvije godine sarađuje sa tešanjskim prehrambenim preduzećem „Madi“, sa kojim je saradnja vrlo pouzdana, što je i najvažnije u svemu, jer velike razlike u cijeni između različitih poslovnih partnera i nema.
– Može se zaraditi pristojan iznos za jednu porodicu, a kako su razlike između potencijalnih saradnika minimalne, prednost imaju oni koji plaćaju na vrijeme, pojašnjava jedan od brojnih trstenačkih pilićara.
Preduzeće sa kojim sarađuje, osim nabavke tek izleženih pilića, garantuje godišnju cijenu i otkup utovljenih komada, tako da proizvođač nema obaveza oko traženja kupca. Nakon četrdesetak dana se pilići „dižu“, potom slijedi čišćenje, pranje i krečenje pilićarnika, te dezinfekcija i prozračivanje, a sve to u pauzi od petnaestak dana prije dolaska nove ture. Fizički je to najzahtjevniji dio proizvodnje, dok je ostatak vremena najveća obaveza cjelodnevni boravak uz piliće, jer u slučaju nestanka električne energije ili problema sa ventilacijom, zbog osjetljivosti proizvodnje, mogu nastati velike štete, za koje ugovorom farmer snosi odgovornost.
– Najbolji dio je, priznaje Milanović, kada se pilići natovare, pa odu na obradu. Kvalitet tova najviše zavisi od pileta, dodaje.
Pored profita, proizvođači pilića mogu računati na podsticaje, kako opštinske, tako i republičke. Svi proizvođači u našoj opštini koji proizvode više od 20 hiljada komada pilića godišnje dobijaju podsticaje u jednakom iznosu od 600 maraka, mada bi bilo pravednije da se to pravo ostvaruje „po kljunu“, kako su definisani republički podsticaji. Ipak, najvažnije ga je zaraditi, a uvijek je dobrodošao, kaže Milanović.
– Za sada, iskreno, ne razmišljam o proširenju kapaciteta, jer moje godine mi to ne dopuštaju. Međutim, ako mlađi žele, prostora za to ima, odgovara ovaj pilićar na pitanje o budućim planovima.
B. N. – Derventa Cafe
