Priča Bore Dobrilovića iz Osinje kod Dervente inspirativan je primjer kako ljubav prema prirodi i upornost mogu pretvoriti naizgled običnu biljku poput šipka u izvor zdravog proizvoda i zadovoljavajućeg prihoda.
Od samih početaka, ovaj strastveni uzgajivač odlučio je posvetiti svoje penzionerske dane razvoju uzgoja šipka i proizvodnji visokokvalitetnog džema i čaja, postavši pionir u lokalnoj zajednici.
Na imanju svojih roditelja, gdje su nekada dominirali pšenica i kukuruz, sada se prostire 350 sadnica šipka. Od prvih pokušaja do današnjih zavidnih rezultata prošlo je pet godina upornog rada, ali i suočavanja s nepovjerenjem okoline.
– Kad sam posadio prve sadnice, mnogi su me pitali zašto šipak, kad ga ima svuda uokolo. Čak ni moja porodica nije razumjela. Ali vjerovao sam u ovu biljku, jer daje zdrav plod i prilagođava se klimatskim promjenama, prisjeća se Boro.
Nabavio je kvalitetne sadnice iz Srbije, a danas s ponosom može reći da od šipka proizvodi prirodni džem i čaj, koji su postali traženi među kupcima.
– Moj pekmez je 100% šipak, bez aditiva. Za razliku od komercijalnih proizvoda u marketima, gdje šipak čini tek 12 do 15% sadržaja, moj proizvod je potpuno prirodan, ističe Dobrilović.
Šipak kao posao i strast
Na površini od 4 duluma, njegov zasad šipka daje prinos od 700 kilograma u prosječnim godinama. Iako je suša ove sezone smanjila prinos na 370 kilograma, Boro ne odustaje.
– Šipak je otporna biljka, ali priroda ponekad diktira pravila. Planiram dodatno đubrenje i blagu hemijsku zaštitu kako bih povećao prinose u narednim sezonama, dodaje.
Njegov proces proizvodnje džema zahtijeva mnogo truda. Uz nabavku pasirki, duplikatora za kuhanje i pakirke, veći dio posla obavlja sam. Tegla pekmeza od 859 grama prodaje se za 12 KM, dok čaj od šipka, pakovan u kutijice od 100 grama, upotpunjuje ponudu.
– Volim popiti čaj od šipka uz palačinke sa pekmezom. To je kombinacija koja pokazuje sav trud uložen u svaki plod, s osmijehom kaže Dobrilović.
Izazovi i vizija za budućnost
Iako mu uzgoj šipka donosi zadovoljstvo, suočava se s problemima. Nedostatak radne snage posebno se osjeti u sezoni berbe.
– Teško je naći ljude spremne za ovaj posao, čak i u okolini. Dolazili su mi berači iz Prnjavora, ali malo ko iz sela vidi potencijal u uzgoju šipka, priznaje.
Boro ima viziju kako bi šipak mogao postati značajniji u njegovom kraju. Predlaže otvaranje specijalizovanih prodavnica za domaće proizvode i organizaciju manifestacija koje bi promovisale ovakve priče.
– Naša zemlja ima ogroman potencijal. Potrebno je samo malo truda da ga iskoristimo. Šipak nije zahtjevan, a donosi i prihod i zdravlje, poručuje.
Snaga prirode i povratak korijenima
Osim finansijske koristi, uzgoj šipka za Dobrilovića ima i emotivnu dimenziju.
– Kad radim na imanju, osjećam mir i povezanost s prirodom. Ovaj posao me vraća u djetinjstvo, kada su polja bila mjesto igre i slobode, kaže.
Boro Dobrilović je primjer kako se iz ljubavi prema prirodi i rodnom kraju može stvoriti uspješna priča. Njegova posvećenost šipku nije samo poslovni poduhvat, već i način da pokaže kako ruralna područja imaju potencijal za razvoj. Uz šipak, ne raste samo zdravi plod, već i nada da će tradicija i priroda uvijek imati mjesto u našem životu.
TV K3
