U dalekoj Americi, bolje reći u Kaliforniji, živi porodica Đekić iz Dervente. Oni su ktitori manastira u Donjoj Bišnji, a u Eskondidu, država Kalifornija, prave sličan manastir.
Oni kažu, da su sretni što mogu u Vaskršnjem slavlju da budu, barem u mislima na svom rodnom ognjištu.
Prema njihovim riječima, mnogobrojni pravoslavni vjernici, koji živi u Kaliforniji, za Vaskršnje praznike će doći kod manastira Sretenju Gospodnjem, koji je u izgradnji, da proslavi ovaj najradosniji hrišćanski praznik. Manastir se nalazi u Eskondidu, sjeverno od grada San Dijega, a ktitori su Ratko i Jovanka Đekić, rođena Vukičević iz Gornjih Cerana.
Oni su još davno darivali zemlju i sada grade manastir, koji će u mnogo čemu biti sličan onom u Donjoj Bišnji. Mjesto je veoma lijepo i bogato ljekovitim biljem.
– Želimo da vam se javimo sa velikim pozdravima iz tople Kalifornije i da vam zaželimo sve najbolje za najveći praznik HRISTOVO VASKRSENJE!!! To od srca želimo svi odavde vama u starom kraju i hvala vam što čuvate naše ognjište i uspomene iz djetinjstva.
– Uz Božiju pomoć i našu radost, u nedjelju na Vaskrs, cjelokupna familija odlazi u San Markos, gdje će biti služena sveta liturgija. Nakon toga narodno veselje uz bogat banket, vruću jagnjetinu, prasetinu i tucanje jaja, poručuje iz Kalifornije Rista Đekić – Kruljević.
Na treći dan Vaskrsa u manastiru Sretenje u Eskondidu, svetu liturgiju će služiti vladika Maksim, uz sasluženje protojereja Nektarija i studenata iz Beograda.
– Nema ništa ljepše od svoje rodne grude i svoga naroda i svog jezika, ma gdje bio u svijetu. Ovdje se radujemo, ali smo u mislima u Derventi na svom ognjištu. Zato smo odlučili da u Eskondidu napravimo manastir po ugledu na onaj u Bišnji, da nas uvijek podsjeća na rodno ognjište, kaže Ratko Đekić i ističe da radovi na manastiru napreduju, a dosta su toga uradili ovog proljeća. Zasađeno je voće i cvijeće oko manastira, a najdreže su im sadnice voća koje su stigle od prototjereja sočaničkog Slavoljuba Trivića.
Hristos Voskrese, poručuju Đekići iz Amerike!.
Savko Pećić Pesa – Derventski list