Jesen stigla rakija se peče. Na imanju Stankovića u Lugu “veseli stroj” okupio je komšije koji pored svakodnevnih tema za razgovor nisu izostavili i najaktuelnije, one izborne. Većina starijih ljudi svakog jutra ima običaj da popije po čašicu rakije, a stečenu naviku pravdaju time da ona “otvara apetit”. Smatra se da je rakija lijek za mnoge bolesti i da krijepi i jača organizam. Ruku na srce u takvoj tvrdnji ima i istine, jer sve godine krizne nisu uništile lijepu tradiciju našeg kraja.
Iz “veselog stroja” rakija teče, a kazandžija i domaćin pijuckaju pivo, česta je slika koja se može primijetiti u ovo vrijeme u gotovo svim mjestima u okolini Dervente.
Iz Švedske u svoje rodno mjesto došao je Dušan Stanković (49), koji ističe da najviše uživa u svom rodnom kraju. Pored pečenja rakije tu su i drugi poslovi koje je radio i koji su u sjećanju ostavili lijepe utiske.
– Mnogi su prilikom odlaska u inostranstvo bježali od uobičajnih poslova na selu, ali dođe tako vrijeme da čovjek poželi svoje selo i one uobičajne poslove. Ovo je više radi druženja, da se okupimo i zapjevamo. U Švedskoj se isto peče rakija, ali od krompira. U prodavnicama se može kupiti alkohol, ali cijena je znatno veća. Uglavnom su to specijalizovane prodavnice, gdje novac od prodaje alkohola ide u državnu kasu. Kod nas je to mnogo drugačije, mnogo se alkohola popije i naravno mnoge svečanosti su nezamislive bez “ljute” kapljice – kaže Stanković.
Mještani pričaju da se običaji uz pečenje rakije polako zapostavljaju i zaboravljaju. Ranije je bilo manje kazana ili veselih strojeva, a više drugovanja. Jedni drugima išli su u ispomoć i sa nestrpljenjem iščekivali da “mučenica” poteče.
– Danas u jednom selu ima nekoliko kazana, a za kazandžije da se ne govori. Svako peče na svoj način, a teško je naći nekoga da pomogne. Ranije se oko kazana skupi mnoštvo ljudi, kucne se u šargiju, nije manjkalo ni pjesme i igre, a danas je radio zamijenio pjevače, dok omladina izbjegava rad oko kazana. Kažu, bolje je “ladnu” pivu piti, nego čekati da rakija poteče – kroz šalu pričaju mještani Agića.
U mnogim krajevima nemoguće je bez rakije zamisliti rođenje, krštenje, slavu, svadbe i sahrane.
– Znalo se ostati čitavu noć i peći, nije bilo prekida. Danas je to drugačije. Omladina samo pije pivo, štok sa kolom i vlahovo. Bio je narod zdraviji kada se samo rakija pila. Odavde se gajbama šljiva vozila za inostranstvo. Posebno se pakovala u gajbe od 25 kilograma, morala je na šljivi biti peteljka i dobra boja – svjedoči Radivoje Komnenović iz Miškovaca kod Dervente.
Na pijacama se može pronaći rakija od pet maraka, dok trgovci kažu da “prava rakija košta od osam do 12 maraka”.
N. S. – Posavske novosti
