Vaskrs je najveći hrišćanski praznik. To je praznik nad praznicima. Jer, toga dana Gospod Isus Hristos vaskrsao je iz mrtvih, pobijedio smrt i svim ljudima od Adama i Eve do posljednjeg čovjeka na zemlji darovao život vječni.
Hrišćani u cijelom svijetu slave ovaj praznik kao nadu u izbavljenje kroz Hrista iz vlasti đavola i obezbjeđenje vječnog blaženstva na onom svijetu. To je praznik pobjede svetlosti nad tamom.
Vaskrs spada u pokretne praznike i praznuje se poslije jevrejske Pashe, u prvu nedjelju poslije punog mjeseca koji pada na sam dan proljećne ravnodnevnice, ili neposredno poslije nje. Najranije može da padne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru. Ove godine praznuje se 15. aprila.
Zbog značaja ovog praznika svaka nedjelja u toku godine posvećena je Vaskrsu i svaka nedjelja je mali Vaskrs.
Strasna sedmica
Sedmica u kojoj pada Vaskrs naziva se Velika ili Strasna sedmica (od staroslovenske riječi strast, što znači stradanje, tuga).
U noći između Velikog četvrtka i Velikog petka Hrista su mučili i bičevali. I poslije svih pretrpljenih muka i poniženja, Hristos je molio svog Oca Nebeskog da oprosti ljudima, jer ne znaju šta čine.
Hristovo tijelo obavili su platnom i odnijeli u novu grobnicu, uklesanu u stijeni. Kad su položili Hristovo tijelo, na ulaz su navalili ogroman kamen.
Na Veliku subotu, tijelom u grobu, a dušom u adu, Hristos je razrušio vrata pakla. Smrt, koja je do tada vladala nad preminulim dušama, pobjegla je od Spasitelja. Tada je Gospod duše pravednika iz ada uveo u rajska naselja.
Jaje – simbol života
Za Vaskrs se kod Srba vežu lijepi običaju. Jedan od najljepših i najradosnijih srpskih običaja, koji se nije iskorijenio čak ni u gradovima, jeste bojenje i darivanje jaja za Vaskrs. Jaje je simbol obnavljanja prirode i života i vaskršnje crveno jaje znači radost i za one koji ga daju i koji ga primaju.
Domaćica, po ustaljenoj tradiciji, vaskršnja jaja boji na Veliki petak, u dan kada se, inače, ništa drugo ne radi, već su sve naše misli upućene na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja, od ljudi, na Golgoti i u Jerusalimu.
Domaćica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom, u kojem će kuvati i farbati jaja, dodaje malo osveštane vodice koja je osveštana u toku vaskršnjeg posta. Prvo obojeno jaje ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se “čuvarkuća”.
Prije farbanja jaja se mogu “šarati” pomoću rastopljenog voska i pera za pisanje ili nečeg sličnog. Na jajetu se obično pišu slova H. V. i V. V. (Hristos vaskrse i Vaistinu vaskrse) ili se crtaju krstići, cvjetići i druge lijepe sličice. U novije vrijeme izrađuju se specijalne naljepnice od papira ili plastike i one se mogu lijepiti na jaja.
Farbanje jaja obavlja se u spomen na događaj kada je sveta Marija Magdalina Mironosica putovala u Rim da propovijeda Jevanđelje i posjetila cara Tiberija. Tada mu je, u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, predala crveno jaje, i pozdravila ga riječima: “Hristos vaskrse”. Crvena boja simboliše Spasiteljevu nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno i boja vaskrsenja. Jer, vaskrsenja nema bez stradanja i smrti.
Vaskršnje slavlje
Kada osvane dan Vaskrsenja Hristova, iz svih pravoslavnih hramova dugo zvone sva zvona i javljaju dolazak velikog praznika. Domaćin sa ostalim članovima porodice odlazi u crkvu na svetu vaskršnju liturgiju. Poslije liturgije narod se međusobno pozdravlja riječima: “Hristos vaskrse!” i “Vaistinu vaskrse!” Taj pozdrav traje sve do Spasovdana.
Kada dođu iz crkve kući, svi ukućani međusobno se pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin potom pali svijeću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane i onda predaje nekom mlađem kadionicu da ovaj kadi cijelu kuću. Ako ukućani ne znaju da otpjevaju vaskršnji tropar, naglas čitaju “Oče naš” i druge molitve koje znaju napamet ili ih čitaju iz molitvenika. Poslije zajedničke molitve ponovo jedni drugima čestitaju Vaskrs i sjedaju za svečano postavljenu trpezu.
Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tada nastane veselje i takmičenje čije je jaje najjače, a ovom običaju naročito se raduju djeca. Prilikom tucanja izgovara se, takođe, “Hristos vaskrse” i “Vaistinu vaskrse”.
Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostala jela. Toga dana, ako gost dođe u kuću, prvo se dariva farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim jelima.
Pobusani ponedjeljak
Prvi ponedjeljak poslije proslave Vaskrsa zove se Pobusani ponedjeljak. Toga dana, po narodnom vjerovanju i običaju, treba pobusati grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom.
U nekim krajevima ovaj dan obilježava se i kao Zadušnice. Naime, izlazi se na groblja, pale se svijeće, uređuju grobovi i sveštenik obavlja parastose i pomene za pokoj duša pokojnika.
Na taj dan iznose se farbana vaskršnja jaja na grob i potom dijele sirotinji. Dakle, Pobusani ponedjeljak je dan posvećen mrtvima.
Simbolika Vaskrsa
Sveštenik Radivoje Krulj naglašava da slavljenjem vaskrsenja Hristovog slavimo i samo vaskrsenje naše.
– Hristos je pretrpio krst i Golgotu i vaskrsao iz mrtvih, te time otvorio put svakome čovjeku u vaskrsenje i život vječni – rekao je Krulj.
Dodaje da su sve liturgije u crkvi i narodni običaji podređeni pobjedi vječnog života, zbog čega se za Vaskrs ukrašavaju i jaja koja su simbol života.
– Na ovaj dan se slavi život i pobjeda vječnoga života nad smrću – naglasio je Krulj.
Ističe da se naš narod zbog toga i pozdravlja za Vaskrs radosnim pozdravom “Hristos vaskrse” i “Vaistinu Hristos vaskrse”.
Koliko su sačuvani običaji
Sociolog Biljana Milošević kaže da stanovnici Srpske u velikoj mjeri poštuju običaje Vaskrsa.
– Iako proces urbanizacije sve više savladava svako društvo, običaji i vjerovanja za najveći hrišćanski praznik su i te kako sačuvani. Bojenje jaja, ali i svečani ručkovi su nešto što je nezaobilazno za Vaskrs i što je i dalje čuvano u svakom domaćinstvu – rekla je Miloševićeva i dodala da većina stanovnika Srpske redovno na Vaskrs prisustvuje i liturgijama u crkvama.
Vaskršnji post
Vaskršnji post traje 40 dana – od Čistog ponedjeljka do Lazareve subote (subote pred Vaskrs). Posljednje ili Velike nedjelje posta u hramovima se obavljaju posebna bogosluženja i poželjno je da vjernici u njima redovno učestvuju. U ovoj sedmici crkva zapovijeda najstroži post bez ribe i ulja.
U Strasnoj sedmici najvažniji su praznici Veliki četvrtak i Veliki petak. Na Veliki četvrtak služi se liturgija svetog Vasilija Velikog, a toga dana Gospod je ustanovio svetu tajnu pričešća, pa je dobro da se toga dana pričestimo. Na taj dan uveče čita se dvanaest jevanđelja o stradanju Hristovom, i dok se čitaju jevanđelja, narod u crkvi kleči.
Plaštanica
Na Veliki petak, posljednje sedmice posta, u hramovima se u poslijepodnevnim časovima iznosi plaštanica, koju vjernici cjelivaju sve do Vaskrsa. Plaštanica se postavlja na posebno ukrašen sto (grob Hristov), ispred oltara. U nekim krajevima običaj je da se vjernici poslije cjelivanja plaštanice provlače ispod stola na koji je ona položena. Prema narodnom vjerovanju, prilikom provlačenja treba se pomoliti Bogu i zamisliti neku lijepu želju i ta želja biće ispunjena. Na Veliki petak poželjno je ništa ne jesti sve do iznošenja plaštanice.
M. Miljić, D. Keleč – Glas Srpske
