Ni pokoja kap kiše nije poremetila derventske maturante da se u dobroj atmosferi danas oproste od srednjoškolskih klupa.
Trubači, baklje, veselje, a i poneka suza, uz već uobičajeni defile ulicama grada, dio su „folklora“ koji iz godine u godinu prati posljednji srednjoškolski dan 217 derventskih maturanata.
– Uprkos izazovima i trenucima s kojima ste se suočavali u prethodne tri/četiri godine, današnju etapu puta završavate sa sjajnim uspjesima i postignućima, noseći sa sobom lijepe uspomene. Katkad smo bili i strogi prema vama, ali to smo činili iz želje da vas pripremimo na veće izazove koji vas očekuju. Sada je na vama da nastavite put ostvarenja ciljeva. Dragi naši maturanti, puštamo vas da idete dalje i da uživate na svim životnim putovanjima i izazovima. Puštamo vas da rastete i da postanete još bolji ljudi, poručili su iz SŠC „Mihajlo Pupin“.
Novopečeni ekonomski, veterinarski i kulinarski tehničari, agrotehničari, tehničari CNC tehnologija, te kuvari i bravari i zavarivači danas su se oprostili od klupa Stručne i tehničke škole.
– Svi naši maturanti su hrabri, pametni i spremni da osvoje svijet. Sada im se otvaraju i nova vrata puna mogućnosti i novih životnih prilika. Dragi maturanti, čestitamo vam na dosadašnjim rezultatima i želimo vam mnogo uspjeha u ostvarivanju snova, poručili su im iz ove ustanove, zaželivši im sreću.
Pred njima su sada maturske zabave u Centru za kulturu i to 24. maja učenika Stručne i tehničke škole, a 31. maja učenika Srednjoškolskog centra „Mihajlo Pupin“.
Derventa Cafe
Katastrofa! Čemu ovo sluzi i ko obrazuje i odgaja ovu djecu. Kakvo obrazovanje ova djeca nose iz tih škola? Šta su im ti nastavnici usadili u glavu? Nigdje, ama bas nigdje na svijetu ne postoji ovako nesto. Ovo divljanje i ova buka i bahatost, zasto? Hoce li to ikada prestati. Zamislite samo maturanti iz neke kulinarske, ekonomske ili škole za bravare u koloni vozila sa ukljucenim sirenama i zastavama Srbije i RS nesto slave i niko od njihovih nastavnika nije bio u stanju da ih nauci da matura nije patriotski niti politicki čin, nego samo zavrsetak škole. Ovdje je i vjenčanje postalo patriotski čin, ljudi u svatove nose drzavne zastave kao da se ne vjencavaju za voljenu osobu nego da ispunjavaju obavezu prema drzavi. Strasno, na kakve niske grane je obrazovanje palo. Hoce li ti prosvjetni radnici ikada izvuci pouku i konacno tim novim generacijama objasniti šta su prave vrijednosti.
Ali najstrasnije je to da oni koji ovim mladim ljudima u ruke guraju zastave i politiziraju ih, ti isti su svjesni da ce vjerovatno dobra polovina ovih mladih uskoro put EU gdje se nikakve zastave ne nosaju u rukama, a pogotovu ne u školama.
Realno kada poredimo recenziju na novo remek djelo Aleksandre Marilović i naše maturante iole normalno ljudsko biće može samo da gorko zaplače nad sudbinom našeg naroda. Jedina pozitivna stvar je prisutnost naše trobojke. Mučenica, sapatnica, sužnjica. Sve ostalo je za tešku osudu. Potomstvo bez morala, neuko i slabo. Zastava treba da se nosi na svetkovinama, pa i na onim ovog tipa. Ali u tom slučaju svi prisutni trebaju da čuvaju čast i dostojanstvo našeg svijetlog barjaka. Da se ponašaju dostojanstveno, da barjak ne dotakne našu zemlju crnu krvlju natopljenu i da ga gordo nosi najnočitiji među prisutnima kako ga se isti ne bi postidio. Elem, sveukupno ova parada pijanstva i kiča je na obraz nama roditeljima. Ako nismo mogli bolje, bolje da se i ne umožavamo. Ovaj narod je dao jednoga Rastka, Milutina, Milana, Teslu, Živojina i ine druge. Bruka i sramota. Su čim ćemo pred Miloša? Svako je rođen da umre jednom. Čast i bruka žive dovijeka. Da se porobi jedan narod samo treba da mu se uništi obrazovanje. Najgori među nama su postali naši prvaci. Čuvajte se djeco naša. Bog neka vas čuva. Mi vas sačuvati ne mogašmo.
P.S.
“Zoki” brate pali na Klix. Nisu Vlasi zeleni orasi.
Mile. Mile. Kaze se “ne mogasmo” a ne “ne mogaŠmo”. A što se zastava tice dragi Mile, sve su to samo KRPE. Najčešće su šivene u nekim memljivim podrumima,često u Kini, lezale u smrdljivim skladištima zajedno sa grčkim, arapskim, ruskim, tanzanijskim….. i vatikanskim,a onda naručene, isporučene da ih neko ljubi, da im se klanja, da se pod njima zaklinje itd. A što se Miloša tiće, vidim nadaš se susretu s njim, pretpostavljam da je to Miloš Obilić? Dragi Mile moram te razočarati. Taj lik je izmišljen, nije postojao te nema šanse da ga sretneš. On postoji samo u mitovima i pjesmama. Ali postoji jedan Miloš koji ti moze objasniti šta je to FETIŠIZAM ili robovanje simbolima. Taj Miloš je psihijarar.
Izvini Zoki. Omaklo se “š”. Uzgred budi rečeno Miloš Obrenović. Ljubav brate. Ljubav i mir. Opušteno.