Izrada tapiserija je već odavno zaboravljen zanat. Međutim jedan Dervenćanin nedozvoljava savremenom vremenu da baci u zaborav ovu svojevrsnu vrstu umjetnosti.
Prva Ratkova tapiserija nastala je prije tačno tri decenije. Počeo je kako kaže, sasvim slučajno, vidio je kako to brat radi, a onda je pokušao i on. Brat nije nastavio da se time bavi, ali zato je on iz dana u dan imao sve više volje da radi. Danas, 30 godina kasnije, ruke su toliko vješte da ih izrađuje i zatvorenih očiju.
Izrada tapiserija je postala opsesija, pa se često zna desiti, da po čitav dan stvara prava mala umjetnička djela.
– Potrebno je platno kao što je ovo – zvano panama, dobra volja, ruke dobro odmorne, makaze, igla, kojom sam sebi olakšao uvlačenje vune, i to je sav alat. Pitali su me sa kakvom mašinom radim, ja kažem sa rukama, počinje Rale svoju priču.
Tapiserije radi na dva načina, oba su kaže – jednostavna, ako neko ima volju i želju da ih nauči. Iako se mladi do sada nisu interesovali za ovu vrstu umjetnosti, rado bi im prenio svoja znanja i vještine. Za izradu tapiserije većeg formata neophodno je i 15 dana aktivnog rada, pa i ne čudi što je pored vještih i odmornih ruku, neophodno smirenje, ali i upornost.
– Mogu reći i da sam jedini koji to radi, jer sam u Derventi na Sajmu imao posjete ljudi iz Danske, Švajcarske i još što kuda koji pričaju naš jezik i kažu „prošli su svijeta, ali da nigdje tu vrstu umjetnosti nisu vidjeli“. Nisu vidjeli, ali ih zanima kako se to radi. Postaje im još interesantnije, kada kažem da sam od početka do kraja sve sam uradio, objašnjava Ratko i dodaje da su žene uvijek znatiželjnije.
Grbovi Partizana i Crvene zvezde najtraženije su tapiserije, a pored toga izrađuje i motive manastira, crtanih likova, automobila.
Tapiserije izrađene u Derventi otišle su u gotovo sve evropske zemlje, a naročito iz regiona. Ratko ipak objašnjava kako je posebno ponosan na činjenicu da je jednu tapiseriju poklonio i srpskom članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku.
– Mogu reći i da mi je Milorad Dodik donio veliku sreću jer sam mu poklonio tapiseriju „9. januar“. Ponudio sam mu onda i crvenog fiću, rekao sam mu kupite ovog fiću da narod ne može reći da vozite skupa kola, pita on koliko je, ja kažem 80 KM, a on mi da 100 maraka, donio mi je sreću, prepričava Pećić anegdotu sa bivšim predsjednikom Republike Srpske.
Dok rukama bude mogao da radi, a očima bude vidio Ratko kaže kako će izrađivati tapiserije, jer ga to opušta i smiruje. Za svoj dosadašnji rad dobio je i niz priznanja. Svoje radove do sada je izlagao na sajmovima širom Srpske i Srbije.
Biljana Đukić/ELTA TV
