Reportaže Ratni vojni invalid Brano Đuraš: Nemojte se povlačiti u sebe

Ratni vojni invalid Brano Đuraš: Nemojte se povlačiti u sebe

0

Dokaz da osobe sa invaliditetom mogu voditi aktivan društveni život svakako je naš sugrađanin Brano Đuraš, otac dvoje djece, zaposlenik Komunalca, predsjednik MZ Ukrina i sekretar našeg rukometnog kluba.

IMGP7798

Ranjen je na samom početku rata, maja 1992. godine, svega pedesetak metara od svoje kuće. Samo nekoliko dana posle operacija u Banjaluci i Beogradu, kojima je izvršena amputacija desne ruke, Brano je počeo da koristi lijevu ruku za pisanje, prvo ispunjavajući ukrštenice, da bi to danas postalo njegovo najvažnije oruđe u poslovima koje obavlja. Izrađena mu je i proteza, ali neadekvatna njegovom oštećenju, tako da mu je izazivala uglavnom poteškoće.

– Nije bilo jednostavno, ali sam shvatio da moram dalje. Na liječenju sam proveo jedanaest mjeseci, i odmah po povratku sam krenuo da tražim posao. Nakon kratkog perioda provedenog u Komunalcu, vodio sam privatnu benzinsku pumpu do 2000. godine, da bih se poslije toga ponovo zaposlio u ovom preduzeću, gdje sam se zadržao do danas, opisuje Đuraš.

U nekoliko navrata se pokušao penzionisati, ali je, uprkos invaliditetu, procijenjeno da još uvijek može da radi. Ipak, za dvije godine će ispuniti uslove za penzionisanje, ali uprkos tome, i dalje planira da vodi aktivan društveni život, druži se, putuje sa porodicom i rukometnim klubom, da vozi automobil i slično.

Veliku podršku ima, kako od svoje porodice, tako i od komšija i radnih kolega. Podrška nije samo deklarativna, nego i praktična; sve što ne može obaviti samostalno zbog svog hendikepa, njegovi bližnji će mu priskočiti u pomoć. I on se njima oduži kako može, ponekad čak i kroz pomoć u građevinskim radovima, obzirom da se bavio i uređenjem kupatila. Izostala je značajnija pomoć od institucija, tako da je svoja dostignuća, među kojima je i školovanje svoje djece, ostvario samo uz pomoć supruge.

– Ono što se izdvaja za invalidnine, iako nije mnogo, treba se bolje rasporediti. Takođe, status i beneficije invalida često su stekli ljudi koji to ne zaslužuju, na sumnjiv način, ističe jedan od osnovnih institucionalnih problema ova populacije.

Iako on vodi ispunjen život, smatra da je malo aktivnosti namijenjenih za invalide, što je veliki problem na kojem treba da se poradi.

– Vrlo je značajno da se osobe sa invaliditetom zaposle i druže, aktivno učestvuju u društvu. Svima bih zaželio dobro zdravlje, blagostanje u njihovim porodicama, da što duže žive i rade, i najvažnije, da se ne povlače u sebe, Branina je poruka drugim osobama sa invaliditetom.

B. N. – Derventa Cafe

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here