Vijesti Kultura i obrazovanje Režiser Vuk Pijetlović: Filmom “So” želim da sačuvam istinu i odam počast...

Režiser Vuk Pijetlović: Filmom “So” želim da sačuvam istinu i odam počast stradalnicima

0

Druga nagrada ovogodišnjeg konkursa za filmske projekte studenata Katedre za film i televiziju Akademije umjetnosti banjalučkog Univerziteta dodijeljena je Vuku Pijetloviću za njegov rad “So”. Film je u fazi predprodukcije i prikupljanja sredstava potrebnih za njegovo snimanje.

„So“ obrađuje odnos umjetnosti i traume kroz događaj blizak Dervenćanima. U pozadini ovog projekta, kojeg mladi apsolvent filmske i TV režije na Akademiji umjetnosti u Banjaluci želi da pretoči u film, jesu ratni zločini nad Srbima 1992. godine u Derventi.

Film prikazuje pripremanje predstave za obilježavanje 30 godina tog događaja. Glavni likovi su Ostoja, penzioner koji je preživio strahote logora, i Goran, glumac kog Ostoja priprema za monodramu. Od njihovog upoznavanja jasno je da imaju drugačije vizure kako bi monodrama trebala da izgleda. Goran uspije da nagovori Ostoju da na njemu „pokaže“ šta su mu radili u logoru, a taj čin za posljedicu ima Ostojino pomračenje svijesti u kojem on poprima karakteristike svojih mučitelja, te zaista počne mučiti Gorana. Iako ga dovodi do ivice smrti, takođe stvaraju predstavu dostojnu teme, otkriva detalje svoje ideje Pijetlović.

Na ideju da se pozabavi ovom teškom tematikom došao je čitajući i slušajući ispovijesti preživjelih. Upravo činjenica da su zarobljene često mučili upravo nekadašnji prijatelji ili kolege sa posla navela ga je na razmišljanje da to „gubljenje” ljudskosti ovjekovječi u filmu.

Kroz razgovore sa preživjelim logorašima pojavila se i briga kako da vjerodostojno prikažem ovakvu tematiku. Najbliži tome bio sam kada me u jednom momentu, u žaru priče, jedan od nekadašnjih zarobljenika uhvatio za majicu i na meni prstom pokazao gdje su ga ubadali nozem. Upravo zbog toga Goran mora „preživjeti” svoju smrt da bi izašao kao nov čovjek koji će nastaviti nositi plamen sjećanja. Pored toga, nerijetko sam tokom studija od kolega glumaca slušao kako su osjećali jezu kada su igrali predstave u Centru za kulturu, koji je u tom zlom periodu, služio i kao logor, ističe budući režiser.

Želja mu je, ističe, da snimi film i da ovaj svojevrsni omaž ljudima i gradu koji su teško propatili bude prikazan upravo u Centru za kulturu u godini u kojoj se navršavaju tri decenije od ovih događaja.

Istina o postojanju logora u Derventi je potisnuta, a ja osjećam obavezu da doprinesem očuvanju istine. Kao mladi čovjek koji odrasta u Derventi, vidim da moja generacija nije svjesna mračnih svlačionica ispod dasaka scene Centra za kulturu. Trenutno smo u fazi predprodukcije i pronalaska sredstava potrebnih za snimanje filma. Nadam se da će moja ideja da napravim ovaj kratki film naići na razumijevanje u Derventi i da će mi naša lokalna zajednica i privrednici pomoći u prikupljanju sredstava za snimanje i da će svi zajedno prepoznati potencijal ovog filma u očuvanju istine, optimističan je mladi režiser.

Priznaje za scenario i projekat “So” mladom umjetniku je istovremeno i nagrada i obaveza.

Drugo mjesto za scenario i projekat je samo potvrdilo da scenario koji sam radio zajedno sa studentom dramaturgije Aleksandrom Vasiljevićem ima potencijal, a sada imam još veću odgovornost da opravdam nagradu. Filmski centar Republike Srpske se gradi, drago mi je što ce i moj diplomski film biti među prvim filmovima koje je podržao, naglašava Pijetlović.

REŽIJA PRIJE MEDICINE

Inače, svoje interesovanje za dramsku umjetnost pokazao je vrlo rano, već u osnovnoškolskim priredbama. Već tada je bio učenik na kojeg profesori mogu da se oslone ne samo kao glumca, nego i u organizaciji priredbi i sličnih dešavanja, što da je i uvelo u svijet iza kamera i bine.

Danas je iza njega nekoliko snimljenih kratkih filmova koje planira objaviti u formi omnibusa.

Odrastao sam gledajući filmove, serije i spotove, a potom sam, zahvaljujući profesorici srpskog jezika Saneli Stanković, zavolio analiziranje književnih djela, koju sam počeo primjenjivati na filmove, tako da sam se nesvjesno počeo pripremati za prijemni iako nisam razmišljao u tom pravcu. Ipak, to se promijenilo nakon jedno školskog raspusta tokom kojeg sam pogledao 250 najbolje ocijenjenih filmova na IMDB-u, prisjeća se Pijetlović.

Do zadnjeg trenutka bio je u dilemi da li izabrati režiju i medicinu. Doslovno, polagao je prijemne ispite za oba fakulteta.

Pošto sam bio neodlučan, do zadnjeg trena nisam znao sta ću pa sam se pripremao za oba prijemna i otišao na oba. Presudio je moj lični osjecaj pripadnosti i nije me prevario jer sam sada apsolvent i pripremam diplomski film koji bi trebao biti objavljen ove godine. Doduše, ovu odluku do danas majka mi nije oprostila, kaže Vuk pola u šali, pola u zbilji.

Derventa Cafe

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Derventa Cafe. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja, provociranja i drugih oblika neprihvatljivog ponašanja.

Portal Derventa Cafe zadržava pravo da obriše komentare bez bilo kakve najave i objašnjenja te da preda podatke o IP adresama nadležnim institucijama u slučaju zahtjeva.

Please enter your name here