U domaćinstvu porodice Gojić u Osinji ovih dana završava se berba šljive. Posao u voćnjaku traje od jutra do večeri, a iako je radne snage sve manje, Gojići nastoje da svaki plod bude ubran u pravom trenutku i sačuvan na najbolji način.
Upravo od kvaliteta ploda počinje i priča o rakiji, po kojoj je ovo domaćinstvo poznato. Njihove rakije, pod nazivom „Osinjska zlatna osa“, već su nagrađivane, a iza svakog dobrog proizvoda, kažu Gojići, prvo mora da stoji dobar rod.
Ove godine šljiva je dobro rodila. Posebno se izdvaja crvena ranka, stara autohtona sorta koja se na imanju uzgaja generacijama. Dragiša Gojić je šesta generacija svoje porodice koja živi na ovom imanju, a njegov sin nastavlja tradiciju.
– Crvena ranka je naša stara autohtona sorta, sorta koja se na ovom našem imanju uzgaja kroz generacije, kaže Gojić.
U voćnjaku se nalaze i stabla zasađena još osamdesetih godina prošlog vijeka. Uprkos starosti, ona i dalje daju kvalitetan rod. Gojić ističe da upravo takva stara stabla često daju veoma kvalitetnu šljivu, dok su neke mlađe sorte osjetljivije i kraćeg vijeka.
Ove godine rod je na pojedinim stablima bio toliko veliki da su se pod teretom ploda lomile grane, a jedno stablo je tokom nevremena potpuno stradalo. Ipak, veliki rod je, kada se sačuva kvalitet ploda, dobra osnova za ono što će kasnije završiti u rakijskom kazanu.
Gojići posebnu pažnju posvećuju trenutku berbe. Kažu da se iskustvom nauči kada je šljiva spremna za preradu, jer prerano branje znači manju količinu i drugačiji kvalitet krajnjeg proizvoda. Ove godine, međutim, kvalitet ploda je posebno dobar.
– Dobar rod daje izuzetno kvalitetnu, izuzetno slatku šljivu, od koje se dobije značajna količina i veoma dobre rakije, kaže Gojić.
Da je šljiva ove godine bogata šećerom potvrđuju i mjerenja. Kod crvene ranke izmjerena je vrijednost veća od 20 “briksa”, dok je kod čačanske ljepotice na pojedinim stablima dostizala čak 19 odsto. Prema riječima Gojića, takve vrijednosti predstavljaju dobru osnovu za preradu voća.
Nakon berbe slijedi priprema šljive za fermentaciju. Plod se melje i otkoštava, a zatim se proces ukomljavanja obavlja uz korištenje enzima, voćnih kvasaca i hrane za kvasce. Posebna pažnja posvećuje se kontrolisanoj fermentaciji, bez prisustva vazduha, kako bi se sačuvale karakteristike voća i dobio kvalitetan destilat.
Gojići dio rakije planiraju ostaviti na dugogodišnje odležavanje. Ako se sve bude odvijalo prema planu, dio ovogodišnje proizvodnje mogao bi ostati u podrumu i narednih desetak do petnaest godina.
– Nadam se da ćemo ove godine imati količine rakije koje ćemo moći ostaviti na odležavanju deset do petnaest godina, pa da tada potvrdimo da je ova godina bila fantastična, kaže Gojić.
Za kvalitet rakije, osim samog voća i načina prerade, važni su i uslovi odležavanja. Na imanju koriste podrumske i ukopane prostorije u kojima se i tokom velikih vrućina temperatura održava na oko 21 do 22 stepena, što im omogućava da bolje kontrolišu proces.
I dok se ovogodišnja berba privodi kraju, u domaćinstvu Gojića već razmišljaju o narednim koracima. Dobro rodile šljive biće prerađene, dio će postati rakija, a najbolja će, nakon odležavanja, dobiti priliku da pokaže šta je ovogodišnji rod zaista donio.
TV K3/Derventa Cafe
