U porodici Đurđević zaista imaju mnogo razloga da budu ponosni. Kćerke Ivana i Jovana uspješno pohađaju drugu godinu Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Banjoj Luci, a zahvaljujući visokim ocjenama, obje su stipendiste Ministarstva za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo u Vladi Republike Srpske.
Od malih nogu se prate u korak, pružajući jedna drugoj podršku i dijeleći zajednička interesovanja; od matematike i fizike tokom gimnazijalskih dana pa sve do akademskih uspjeha na njihovoj velikoj ljubavi – arhitekturi – fakultetu koji za sada ispunjava njihova očekivanja. A i one njihovih roditelja i profesora.
– Za arhitekturu sam se opredijelila zato što mi se oduvijek sviđao taj spoj kreativnog i tehničkog, što arhitektura zapravo i jeste. Oduvijek sam maštala da sama sebi osmislim kuću baš onakvu kakvu je zamišljam, priča Jovana čiji je prosjek ocijena čak 8,9.
I sestra Ivana privodi kraju drugu godinu fakulteta sa visokim prosjekom ocjena od 8,2.
– Od malih nogu sam voljela da gledam i obraćam pažnju na građevine koje nas okružuju, pa se tako javila i želja da se jednog dana bavim baš tim zanimanjem, ističe Ivana.
Nekadašnje učenice SŠC „Mihajlo Pupin“ nemaju dilemu kako ostvariti uspjeh u akademskom obrazovanju.
– Za uspjeh na ovom fakultetu je potrebno mnogo posvećenosti, truda, rada i odricanja. Nakon završene gimnazije i dolaska na fakultet, sve mi je bilo nepoznanica, ali uz mnogo neprospavanih noći zbog crtanja i proučavanja materije, shvatila sam da je to jedini način da se postignu dobri rezultati, naglašava Jovana, dok Ivana dodaje da su posvećenost i rad uz dobru organizacija ključni za savladavanje složenih grafičkih radova karakterističnih za ove studije.
Zbog obaveza na fakultetu priznaju da nemaju mnogo slobodnog vremena za vannastavne aktivnosti, ali i da redovno učestvuju u kreativnim radionicama i edukacijama koje organizuje fakultet, a na kojima imaju priliku da saznaju i nauče dosta novog i zanimljivog.
– S obzirom na to da ponekad duže od devet sati provodimo na fakultetu, a kada dođemo kući ponovo nas čeka crtanje i najčešće ostajemo do kasno u noć, nemamo baš previše vremena za vannastavne aktivnosti. Kako sam ih kao srednjoškolka imala puno, moram priznati da mi nedostaju, ponajviše folklor, jer sam član sam SKUD “Derventa” bila duže od 10 godina, priča Jovana.
Stipendije im, kao i svim studentima, omogućavaju da lakše podnesu troškove studiranja, naročito jer im je potrebno dosta materijala za crtanje i štampanje radova.
– Osnovni i prvi cilj nam je da fakultet završimo u roku, kao i da nastavimo dalje obrazovanje u ovoj oblasti, a potom i da nađemo zaposlenje u struci, kaže Ivana.
Derventa Cafe
