Sestre Marija i Jovana Nović iz Dervente svojim muzičkim talentom i predivnim izvođenjem etno-melodija prvo su oduševljavale svoje najbliže, a kada su prije nekoliko godina počele zajedno da nastupaju, bez daha su ostavile i građane Dervente, kao i ostalih opština i gradova koje su posjetile.
Marija pohađa prvi razred Srednje muzičke škole u Prnjavoru, a Jovana osmi razred Osnovne škole “19. april” u Derventi i peti razred niže Muzičke škole. Nedavno su imale zajednički nastup na derventskom Svetosavskom balu i, kako kažu u razgovoru za “Nezavisne novine”, dobile su odlične pohvale za izvedbu i emociju koju su prenijele.
Uz osmijeh napominju da ih je, pored krvne veze, još više ujedinila i zbližila ljubav prema harmonici i etno-muzici.
– Jovana i ja smo do sada nastupale u Modriči i Tesliću, ali najčešći nastupi su nam u našoj Derventi. Jovana je samostalno 2022. godine učestvovala na festivalu ‘Mali kompozitor’ u Banjaluci i osvojila treće mjesto za interpretaciju. Pored zajedničkih koncerata, često nastupam i sa horom penzionera ‘Mozaik’ u Derventi kao muzička pratnja na harmonici. Zajedno nastupamo sa Ženskom pjevačkom grupom SKUD Derventa, a članice smo i hora SPKD ‘Prosvjeta’ Derventa. Još nismo zajedno išle na takmičenja, ali se nadam da ćemo uskoro i to ostvariti, priča Marija i dodaje da, iako obje pjevaju i sviraju harmoniku, na zajedničkim nastupima ona isključivo prati sestru na harmonici.
– I starija sestra Ivana odnedavno se pronašla u muzici, za sada samo u horu, mada nas uvijek podržava kada idemo na nastupe. Inače, kod nas je ljubav prema muzici došla spontano i slučajno, kada sam ja sa deset godina upisala nižu Muzičku školu. Prvi izbor bio mi je klavir, ali tamo nije bilo slobodnih mjesta, pa sam izabrala harmoniku, i tako je sve počelo, a pokazalo se kao najbolje rješenje, priča Marija.
Prema njenim riječima, nastupi sa Jovanom su lakši nego sa drugim pjevačima, jer je sa njom svaki dan, zna njene afinitete, pjevačke mogućnosti i zajedno funkcionišu mnogo bolje.
– Mi se za svaki nastup pripremamo i proširujemo repertoar, na posljednjem nastupu, na Svetosavskom balu, izvele smo tri pjesme, ‘Čije je ono devojče’, ‘Žubor voda žuborila’ i ‘Tamo daleko’. Aplauz svih prisutnih bio nam je znak da smo na dobrom putu i bilo nam je drago da smo ostavile dobar utisak na sve prisutne, priča Marija.
Dodaje da i u budućnosti planira da se ostvari kao harmonikaš, upiše Muzičku akademiju, ali i da sa sestrom nastupa u svim krajevima Srpske, ali i šire.
Napomenula je da su nedavno otkrili da Jovana ne čuje dobro na jedno uho.
– Međutim, Jovana nosi slušni aparatić koji joj je pomogao da čuje bolje i to nju, naravno, ne sprečava da se bavi muzikom i da pjeva, priča Marija i uz osmijeh dodaje da je ponosna na svoju sestru.
Upravo mlada Jovana Nović u razgovoru za “Nezavisne” ističe da je ljubav prema etno-muzici otkrila prije četiri godine, uz sestru, mada, kako kroz smijeh kaže, oduvijek voli da pjeva.
– Uz Mariju i nastavnicu Milijanu Žunić zavoljela sam etno-muziku, podjednako volim i da pjevam i da sviram harmoniku, a svaki novi nastup nam je sve bolji. Voljela bih da nastavimo zajedno da sviramo i uveseljavamo ljude, a kada završim osnovno obrazovanje. i ja ću upisati srednju muzičku, odsjek solo pjevanje, a u daljoj budućnosti plan je da se bavim etnomuzikologijom, jer nekako se najviše pronalazim i najljepše osjećam pjevajući taj muzički žanr, priča Jovana i poručuje svojim vršnjacima da slijede svoje srce i bave se umjetnošću ili hobijem koji ih ispunjava.
Milijana Žunić, profesorica muzike u Muzičkoj školi u Derventi, prati napredovanje Marije i Jovane Nović od početka i ističe da su one kroz muziku izašle iz svojih stidljivih okvira.
– One su tako povučene, stidljive, odgovorne i sve je to nekako išlo mirnim tempom, a Marija se dvije godine nakon što se opredijelila za muziku nekako probudila na pravi aktivni muzički način. Uključila se i u Žensku pjevačku grupu SKUD Derventa koju vodim. Njena sestra Jovana u tom periodu je bila mala, ali i ona je željela da pjeva i, iako sam ja njoj objasnila da je premlada i da nam se kasnije pridruži, ona je redovno dolazila na probe i, ikako je povučena i stidljiva, bila je uporna u pjevanju, priča uz osmijeh profesorica Milijana.
Dodaje da je Jovana još od šestog razreda u pjevačkoj grupi i ima poseban i specifičan dar za etno-pjevanje.
– Takvu vrstu talenta nema svako, kod Jovane je to jednostavno dar od Boga, baš kao i kod Marije. Ne smijem zaboraviti ni njihovu najstariju sestru Ivanu, ona nije bila muzički aktivna, ali kako sam ja od prošle godine počela da vodim hor i u SPKD ‘Prosvjeta’, i ona se pridružila, malo stidljivo pjeva, ali je talentovana, tako da je ovo prava rijetkost, tri sestre koje vole muziku, pjevaju i to mi je neopisivo drago, priča profesorica.
Napominje da su sestre Nović primjer prave i dobre djece koja sve što rade, rade iz čiste ljubavi i čitavim srcem.
– One ne očekuju ništa zauzvrat, prosto su tako vaspitane, iz divne i dobronamjerne porodice, pa nije ni čudo što izrastaju u divne osobe. Jovani prija svaka etno-pjesma, bilo koju da joj kažete da otpjeva, ona će to izvesti, jer ima taj predivni jecaj i posebnu žicu za etno-muziku, to je urođeno, ali, naravno, na tome još treba raditi, na opuštanju i tehnici, jer još je jako mlada, zaključila je profesorica Milijana.
I roditelji mladih sestara Nović izuzetno su ponosni na sve tri svoje kćerke, a majka Irena ističe da ona i suprug podržavaju muzički pravac i put koji su Marija i Jovana izabrale.
– Možda i što su moje, ali meni su posebne i jako dobre u zajedničkim muzičkim nastupima, a i reakcije poznanika, prijatelja i porodice su pozitivne. Puno mi je srce kada ih vidim zajedno i da su u moru muzičkih žanrova izabrale etno-muziku i da teže ka tome. Ne znam od koga su naslijedile ovaj talenat, jer mi volimo muziku, ali niko od nas ne svira neki instrument i ne pjeva, tako da su se one izdvojile, a Jovana je voljela da pjeva od trenutka kad je progovorila, kaže ponosna majka.