Iako je do sada na svojim njivama uzgajao ustaljene kulture, poput kukuruza, pšenice i ječma, u posljednje vrijeme poljoprivrednik Stanko Mitrović zasijava sve veće površine soje. Od ukupno 40 hektara koje obrađuje, sojom je prošle godine zasijao 40 dunuma, a ove godine će ta površina biti skoro četiri puta veća.
– Prošlogodišnji prinos bio je oko 10,5 tona i gotovo sve je iskorišteno, prerađeno za ishranu stoke ili prodano apotekama u Derventi i Tesliću. Institut „Vaso Butozan“ je izvršio analizu i deklaraciju proizvoda, tako da je potvrđen kvalitet i ispunjenost standarda za proizvodnju organske soje, ističe Mitrović.
Na ideju da proizvodi upravo soju došao je zahvaljujući putovanjima po Srbiji i velikom broju evropskih zemalja, među kojima je i Francuska, u koju odlazi i po dva puta godišnje. Razlog više je i to što su prinosi kukuruza prepolovljeni, ponajviše zbog imunosti zemljišta na đubriva, dok je organska soja na cijeni i ima brojne druge prednosti. Zasijava se u maju, petnaestak dana poslije kukuruza, a pristiže u septembru. Za uspiješnu sjetvu važno je dobro usitniti zemljište i usjeve tretirati istog dana kada su i zasijani. Soja najbolje uspjeva u dolinama, na vlažnijem zemljištu, ali ju je važno ovršiti prije jesenjih kiša.
– Prinos organske soje je od 200 do 350 kilograma po dunumu, dok je prinos GMO soje, koju je zabranjeno sijati, ali ne i uvoziti, čak i do 700 kilograma. Poljoprivrednicima treba biti jasno da se GMO soja tretira najjačim pesticidima, zbog čega se zemljište za samo par godina potpuno uništi, pojašnjava Mitrović.
Nakon ovršavanja, soja se skladišti i termički obrađuje na temperaturi od oko 120 stepeni, čime se uništavaju štetne materije, poslije čega se melje i plasira kao krajnji proizvod. Do sada je u sistem za skladištenje i sušenje uloženo oko 76.000 maraka, a za potpuno osposobljavanje ovih postrojenja potrebno je uložiti još oko 40.000 maraka. Pored toga, Stanko posjeduje i kombajn, dva traktora, berač i sijačicu, odnosno kompletnu mehanizaciju.
– Nakon kompletiranja silosa i sušare planiram nabaviti liniju koja će maksimalno iskoristiti proizvedenu soju, odnosno koja će mi omogućiti vađenje sojinog ulja i mlijeka. Ipak, takva mehanizacija je skupa i košta oko 50.000 evra, otkriva buduće planove ovaj poljoprivrednik.
Zahvaljujući brojnim prednostima koje ima soja, naročito kada je u pitanju sjeme, koje je jeftinije od kukuruzovog i koje može da se iz uroda odvaja za dalju reprodukciju, nagnalo je i komšije, kaže Stanko, da razmisle o zasijavanju ove kulture na svojim njivama. On prognozira da će se u narednih par godina bar polovina baviti uzgojem soje.
Iako ne postoje podsticaji za proizvodnju organske soje, ona je zbog dobre potražnje i dobre cijene vrlo privlačna za proizvodnju. Paradoksalno je što se praktično sav urod izvozi u zapadne zemlje, velikim proizvođačima GMO soje, koju oni izvoze nama. Pored podsticaja, veliki značaj za proizvođače soje bilo bi zagarantovan otkup, kakav je u Srbiji, kao i regulisanje uvoza.
B. N. – Derventa Cafe
