U selima na području derventske opštine veoma je teško naći bunar sa čistom vodom, koja je za piće. I sada ima bunareva, ali su zapušteni i nisu pristupačni, a voda nije za piće. Nekada su bunari sa đermom bili neizostavni na selu i istovremeno upotpunjavali pravu seosku idilu.
Od kada su na selu u kućama slavine sa vodom, ovaj bunar sa đermom čudno izgleda i naprosto ih je čudo ih pronaći da još funkcionišu. Mlađi naraštaji vjerovatno i ne znaju kad ga ugledaju na njivi ili pored kuće negdje, šta je to, i zašto služi.
Sa đermom se voda iz bunara lakše zahvata, pa su ga ljudi mnogo gradili, a bilo ih je mnogo vrsta i načina izrade, od najednostvanijih do onih lijepo uređenih. I gdje se nađe danas ovakav bunar voda se uglavnom zahvata i troši za stoku.
Ovaj đeram na slici i ne izgleda baš nešto posebno. Oko bunara se nekad, a bilo ih je: natkrivenih, sa đermom ili egijama, točkovima i slično. Uz bunar se zasađivalo mnogo cvijeća i ukrasnog šiblja, a najčešće, se sadila lijeska, kruška ili dunja, a ponegdje vinova loza.
Pored ovih bunareva je vazda na vjerski praznik i nedeljom bilo mnoštvo okupljenog svijeta koji je tu dolazio po vodu i usput se viđali upoznavali, a mlađi zabavljali. Mnogi su momci iz prikrajka posmatrali djevojku koja zahvata vodu na bunaru, pritekli joj u pomoć i tako upoznavali i nastavili da ašikuju. Često su ta poznastva ovjekovječena brakom.
Danas bunari se sve rjeđe mogu vidjeti među seoskim kućama, naročito oni sa đermom, zapušteni su i neizgledni, ako ih još ponegdje ima. Nesatnkom njih izgubio se i dio idiličnog izgleda i života naših sela.
Savko Pećić Pesa
