Okružni privredni sud u Doboju pokrenuo je u utorak u Fabrici cijevi “Unis” iz Dervente prethodni postupak za otvaranje stečaja i za privremenog stečajnog upravnika imenovao Lazu Đurđevića iz Šamca, pišu Nezavisne.
– Privremeni stečajni upravnik dužan je odmah po prijemu rješenja o imenovanju obezbijediti imovinu stečajnog dužnika i brinuti se o istoj, ispitati da li postoji razlog za otvaranje stečajnog postupka, procijeniti da li se poslovanje može nastaviti te izvršiti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju u cilju obezbjeđivanja imovine dužnika, navodi se u rješenju suda.
Đurđević je, prema rješenju suda, dužan da u roku od 30 dana stečajnom sudiji dostavi izvještaj o preduzetim radnjama i iznese svoje stručno mišljenje o tome da li postoje razlozi za otvaranje stečaja.
Zahtjev za otvaranje stečaja pokrenula je Nova banka Banjaluka, jedan od najvećih povjerilaca u ovoj fabrici, i to 1. februara ove godine.
Tako je preduhitrila radnike, koji su isto htjeli da urade nekoliko dana kasnije, a koji su sada u čudu što stečaj nije odmah otvoren.
– Svima je jasno da su za to ispunjeni svi uslovi. Radnicima se duguju plate od jula prošle godine, doprinosi nisu uplaćeni sedam godina, a u fabrici nema nikoga. Plan restrukturiranja preduzeća se nikad nije ispoštovao”, kazala nam je Radosava Milanković, predsjednica Sindikalne organizacije u “Unisu”.
Inače, desetak radnika svakodnevno je na kapiji preduzeća, gdje traže da im se uplate obaveze prema državi kako bi mogli da odu u penziju. Takođe, sprečavaju bilo kakav ulaz ili izlaz teretnim vozilima.
Goran Tomić, većinski vlasnik fabrike, kaže za “Nezavisne” kako je “Unis” imao brojne argumente da ne ide u stečaj, ali da je izostala podrška banaka i radnika koji su odbili da rade.
– Imali smo spreman najveći industrijski projekat koji je trebalo da bude realizovan na ovim prostorima, a to je posao s metalskim zavodom ‘Magnitogorsk’ iz Rusije. Ugovor je predviđao da oni dovoze repromaterijal, a da ga mi prerađujemo u cevi i izvozimo. To su bile ogromne cifre koje bi sigurno oporavile fabriku, ali nismo imali razumevanje ni u bankarskom sektoru niti kod radnika, koji nisu hteli da počnu da rade. To je dovelo do toga da ruski partner robu u vrednosti od 11 miliona maraka vrati, tvrdi Tomić.
Dodaje kako je gubitak ruskih partnera ogromna šteta te da mnogi toga nisu ni svjesni.
– Taj projekat bi imao višestruke efekte na celu metaloprerađivačku privredu u regionu. Objašnjavao sam to nedeljama i mesecima, ali to niko nije shvatao ozbiljno, kaže Tomić.
Agonija u nekadašnjem gigantu iz Dervente traje godinama. Dugovanja iznose oko pola milijarde maraka, a plan restrukturiranja, koji je usvojen prije dvije godine, nikad nije poštovan i ostao je mrtvo slovo na papiru.