Na zgradi Osnovne škole ”Nikola Tesla” u Derventi, s južne strane iznad ulaznih vrata na fasadi stoji lijepo urađen reljef u obliku praougaonika sa polukružnim oznakama s donje strane i sa jednim krugom u sredini gdje je usađena – ugrađena metalna šipka ”kazaljka””, koja je položena pod pravim uglom u odnosu na površinu fasade. Kazaljka je visine do 30 centimetra. Ovaj reljef, kad se gleda liči kao na neki ukras postavljen na fasadu. Ipak to nije ukras nego ”sunačnani sat”.
Za ovaj ”sunčani sat” zna mali broj ljudi u Derventi da uopšte postoji. Napravljen je na fasadi kad je napravljena zgrada za potrebe gradske gimnazije 1912. godine. Sat i sad mjeri vrijeme tačno i precizno, samo što na njega više niko ne obraća pažnju i sa njim niko se ne služi kao nekad. Dok je služio nije bilo baš mnogo časovnika u gradu. Ali ipak po njemu se tačno znalo, po položaju sunačne sjenke kad treba krenuti ujutro na posao, u podne sjesti odmarati i nešto prezalogajiti. Bio je to znak da počnu zvoniti crkvena zvona i da se sa gradske džamije oglasi mujezin. Svi su znali kad je vrijeme i koji je vakat, jer su jedni drugima dojavljivali i javljali, pa domaćice nisu trebale ni da izlaze iz kuća kako bi znale koliko je sati.
Svi su gledali na sunčani sat. Kafandžije, trgovci, majstori, prodavci robe na pijaci. Oni su šegrte slali da pogledaju koliko je sati, a oni bi im pokazivali i označavali prstom na dlanu u kom je položaju sunačana sjena, pa bi brzo određivali koji je vakat i koliko je ostalo za rad ili do odmora. Kad dođe kazaljka u položaj prema istoku sa dugačkom sunačnom sjenom znalo se da je đindija. Radnje i dućani bi se zatvarale. Grad – čaršija bi oživjeli. Na ulice bi izlazilo mnogo šetača. Stariji bi svraćali u krčmu ili poznati hotel Hil, a muški i u javne kuće, kojih je kažu u Derventi u to vrijeme bilo više i sve je bilo javno dobrovoljno, što će se reći danas, transparentno. Mladi su hrlili na korzo ili u mnogobrojene derventske parkove, a kažu da je tada u Derventi za razliku od danas bilo mnogo parkova i zelenila i mnogobrojnih drvoreda.
Savko Pećić Pesa
