Iako je za većinu žena samostalno bavljenje svinjogojstvom praktično nezamislivo, naša sugrađanka Suzana se odvažila i krenla tim putem.
Suzana Simić iz Trstenaca na svom imanju trenutno ima petnaest krmača i oko 60 prasića. Sve je počelo prije nekih desetak godina, da bi danas stigla do ozbiljne farme.
– Jednostavno svaka kuća u selu imala je jedno do dvije krmače, doduše danas to nije slučaj. I tako je to krenulo. Imala sam onda pet krmača, pa polako taj broj povećavala. Bilo ih je 7-8 pa da 10 i evo danas sam tu gdje jesam. Jednostavno sam zavoljela ovaj posao i nije mi teško, priča Suzana.
Nije joj teško raditi ovaj zasigurno zahtijevan posao.
– Nekom je na oko ovo zahtjevno, ali svaki posao ima svoju težinu. Meni nije, možda nekima jeste, jer to volim. Pronalazim se u tome i ide mi to. Dan započinjem oko pola 8 i imam do dva sata posla da ih nahranim i očistim. Više nemam ništa do poslije podne, do 5 sati. Nemam potrebe izlaziti uopšte više. To mi je neki dio slobodan što se tiče životinja. To izgleda možda količinski puno svinja i da puno tu posla, u stvari tu nema puno posla, govori ova vrijedna domaćica.
Smatra da su samo predrasude da je ovo muški posao, te da bi se žene trebale više odvažiti, a ne popuštati muškim.
– Niko u porodici prije mene nije radio ovaj posao. Otac je njemački penzioner i kada se vratio nije bio za ovo. Nije me u početku podržao, ali ja sam imala želju i evo tu sam gdje sam. Pitaju se ljudi, komšije, što mi treba sve ovo, ali ja hoću da radim, da imam svoje nešto. Nije mi teško, volim, govori Suzana.
Najteže spremiti hranu
Obrađuje oko stotinu dunuma zemlje, od čega oko 50 kukuruza, a ostalo su zob, ječam i pšenica. Kada su pitanju radovi u polju, Suzana tu ima pomoć od svog oca, koji je glavni na traktoru kada dođe vrijeme oranja i sjetve.
– Otac mi dosta olakša te radove, ali ostalo je sve na meni. Kad kad sam i ja na traktoru i pomognem. Ima tu posla, prvo kukuruz dok se skine, pa onda oranje, sijanje strnih žita, ali to se završi za četiri dana, pet maksimalno. Baš ove godine kukuruz je bio dobra, iako je bilo suše, izvukao se, ističe Suzana, dodajući da svu hranu spremaju sami, te da samo dokupe premiks i sojinu sačmu.
Kvalitet ima „prođu“
Problem sa otkupom svinja Suzana nema, jer kako kaže, kvalitet uvijek ima „prođu“ na tržištu.
– Kvalitet igra glavnu ulogu. Ako imaš dobar kvalitet nemaš brige kako ćeš prodati. Ja to sve na kućnu pragu prodam. Nikada nisam imala problema sa tim. Kod mene to ide standardno 15 dana, 27, mjesec, kako kad, navodi ova farmerka, a sve što proizvede proda jednom kupcu koji ima svoju klaonicu i pečenjaru.
Nikada nisam imala pritužbe na kvalitet, govori nam Suzana, te ističe više sorti, landras, piatren, jorkšir i to je to ukrštanje.
– Trenutna cijena je 7 maraka, ali ide gore. Trebala je da se zadrži, međutim, zbog potražnje i što je manjak na tržištu, cijena ide gore. Prije Božića će ta cijena ići ka gore, ko zna koliko, kaže Simićeva, te dodaje da ko hoće raditi od ovog posla može živjeti.
Zadovoljna podsticajima
Simićeva sa svojih 15 krmača ostvaruje podsticaj i gradski, ali i od resornog ministarstva. Kaže da je zadovoljna, te da su podsticaji redovni.
– Nemam nikakvih problema sa tim. Redovno to prijavljujem i ide svojim tokom sve. Dobro je, pomogne se fino, navodi ova farmerka, koja u planu nema proširivati svoju farmu.
Ko hoće da radi može da zaradi i na svom, jer da nije tako ne bi se radilo.
– Pa sve kad se sabere i oduzme, ima zarade. Da nema ne bi niko to radio. Doduše nama je uvijek to malo. Kad se prodaje nama uvijek da je skuplje, ovi ko što kupi njima da je jeftinije i tako u krug. Sve u svemu može se lijepo zaradi, ja sam zadovoljna, poručuje Suzana.
Derventa Cafe
