Krajem prošle godine, povodom Dana volontera, Ministarstvo porodice, omladine i sporta dodijelilo je priznanja za najbolje volontere Republike Srpske za 2015. godinu, a među četiri nagrađena volontera našla se i dvadesetpetogodišnja Dervenćanka Tamara Bjelić. Tamara je, nakon završetka osnovne i srednje škole u Derventi, diplomirala psihologiju, a trenutno je pripravnik u Centru za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora u Banjaluci.
Početak njenog volontiranja, koje traje već duže od decenije, povezan je sa osnivanjem Udruženja djece i roditelja sa posebnim potrebama i invalidnih lica „Sunce“.
– Jedna osoba posebno je bitna za početak mog volontiranja, a to je gospođa Rosa Bjelić, defektolog u penziji, te veliki čovjek i humanista. Ona je uvijek bila jedan od mojih uzora, a takođe je i jedan od osnivača Udruženja „Sunce“. Nakon deset godina mogu slobodno da kažem da je to stil života. Volontiranje je oblikovalo moj životni put, pomoglo mi u izboru profesije i populacije sa kojoj radim, ističe Tamara.
Najveći dio njenih volonterskih aktivnosti odnosile su se na djecu sa posebnim potrebama, ali takođe je radila i sa starim i nemoćnim licima, organizovala humanitarne akcije, prikupljala hranu za ugrožene, bavila se pitanjima omladine i slično. U Derventi je bila uključena u projekte koje su sprovodila udruženja „Sunce“ i „BiosPLUS“, a u poslednjih godinu dana volontira u Centru za edukaciju „Tvoja riječ“ u Banja Luci. Zahvaljujući predanom radu na nekoliko programa za djecu sa razvojnim teškoćama, ovo udruženje ju je i kandidovalo za ovu nagradu.
– Najljepše je vidjeti osmjeh i sreću na licima osoba kojima smo pomogli i bar malo uljepšali život. Ljubav mališana sa kojima sam radila u Derventi, kao i svih drugih s kojima sam radila i radim i danas, za mene su najveća sreća. Djeca su najiskrenija bića, posebno djeca sa smetnjama u razvoju, a zaslužiti njihov osmjeh, zagrljaj, da vam naprave čestitku, nacrtaju cvijet, za mene je najveća nagrada, objašnjava Tamara ono najljepše u volontiranju, dodajući da, ako se volontiranje obavlja sa ljubavlju, ništa nije teško.
Iako smatra da nijedan volonter ne počinje time da se bavi zbog nagrada, veoma je važno da njihov trud bude cijenjen i prepoznat.
– Ova nagrada je motiv meni i mojim kolegama da nastavimo svoje aktivnosti i u narednoj godini, da budemo još bolji, kreativniji i da stavimo što više osmijeha na lica naših malih drugara.
Onima koji se tek odlučuju na volontiranje poručuje da je to najkvalitetniji način da provedu svoje slobodno vrijeme. Volontiranjem trebaju da se bave svi, bez obzira na godine.
– Volontiranje ne donosi materijalnu korist, ali duhovno bogatstvo kojim ispunjava se ne može porediti ni sa čim, jer naš život je ogledalo naših djela, zaključuje Tamara.
B. N. – Derventa Cafe
