Dobro je poznato da je Derventa sredina u kojoj su stasali mnogi kvalitetni rukometaši, nosioci olimpijskih medalja, ali slučaj Tamare Bokarić je i mnogo više od toga. Uprkos povredama i činjenici da njen rodni grad nije imao ženski rukometni klub, uspjela je da ostvari internacionalnu i reprezentativnu karijeru.
Rukometom se počela baviti u petom razredu, u sekciji OŠ „19. april“, koju je tada pohađala, da bi nakon završetka osnovnog obrazovanja uslijedila prva duža pauza.
– Pauzirala sam godinu i 6 mjeseci zbog toga što u Derventi nije postojao ženski rukometni klub, da bi, na nagovor bivših saigračica, počela sam da igram u Ženskom rukometnom klubu „Brod“, gdje su one nastavile trenirati odmah po završetku osmog razreda. Tu sam provela dvije godine, pozvana u omladinsku reprezentaciju, a dvije godine za redom proglašena sam najboljom rukometašicom u kadetskoj i juniorskoj kategoriji, opisuje svoje početke Bokarićeva.
Uprkos operacijama koljena, njene potencijale prepoznali su u beogradskoj Crvenoj zvezdi, čija je igračica postala i prije završetka srednjoškolskog obrazovanja. Nakon gotovo 6 godina provedenih u beogradskom klubu, tokom kojih je završila studije građevine, odlučila je da se oproba u inostranstvu.
– Ukazala mi se šansa da zaigram u Rumuniji, tačnije u Romanu. Prva godine je bilo jako teška, nakon Beograda dočekao me mali grad, nisam govorila jezik, liga je bila jaka. Rumuni su slični nama, imaju sličnu hranu i običaje, pa sam se ubrzo navika. Po prirodi sam nemirnog duha i prijaju mi česte promjene, tako da sam uvijek tražila nove prilike i izazove, što se vidi i iz promjene četiri kluba u isto toliko godina, kaže Tamara.
Najljepše trenutke, priznaje, provela je u primorskom gradu Konstanci, dok je, sa druge strane, u Romanu imala jako uspješnu sezonu u kojoj je osvojeno treće mjesto u prvenstvu i srebro u Kupu Rumunije. Imala je priliku zaigrati u dva kluba sa bogatom tradicijom – Crvenoj Zvezdi i Dinamu u iz Bukurešta, u kojem je je provela prethodnu polusezonu.
– Dinamo je uređen klub, svako zna šta treba da radi, vodi se briga o svim sportistima. Sportsko društvo ima desetak svojih posebno modifikovanih autobusa za prevoz ekipa, sa većim sjedištima i komforom, što niti jedno sportsko drustvo na ovim prostorima zasigurno nema. U našoj sali imamo svoje svlačionice, saunu, prostorije za oporavak, bazen, teretanu i restoran sa 3 obroka dnevno sa menijem posebno pripremljenim za sportiste, otkriva najbolja derventska rukometašica.
Nažalost, klub nije u tek završenoj sezoni uspio da opstane u Nacionalnoj ligi jer je u ključnoj utakmici, spletom okolnosti, poražen, ali će Tamara ipak od naredne sezone zaigrati u najjačoj rumunskoj ligi, u dresu ekipe Galaći, sa kojom je nedavno dogovorila saradnju.
– Radi se o ambicioznom projektu koji ima za cilj povratak u vrh rumunskog rukometa u naredne 2-3 seone, tako da sam zaista zadovoljna novom angažmanom. Nadam se dobroj sezoni, ali o tome ćemo razmišljati poslije odmora, kaže mlada Dervenćanka.
B. N. – Derventa Cafe
