Nakon što privatna kompanija iz Dervente „Relax shoes“ nije prihvatila rješenje nadležnih institucija da sa Slobodankom Todorić zaključe ugovor na neodređeno, porodica Todorić je odlučila da tuži ovog proizvođača obuće, piše Srpskainfo.
Porodica Todorić dala je saglasnost Sindikatu uprave Republike Srpske, koji od samog početka pruža pravnu pomoć, i za ovaj korak. Tako advokatska kancelarija Stevanović iz Bijeljine, koja je inače pravni zastupnik Sindikata uprave, pro bono zastupa Slobodanku Todorić.
Advokat je u ime Slobodanke podnio tužbu Osnovnom sudu Derventa, u kojoj se, između ostalog, traži da „Relax shoes“ ovu radnicu vrati na iste poslove i da sa njom zaključi ugovor o radu na neodređeno. Takođe, traži se da poslodavac Slobodanki isplati zaostale plate u mjesečnom iznosu od 450 KM sa zateznim kamatama, počevši od 1. oktobra prošle godine, pa sve do ponovnog vraćanja na posao.
Zahtjeva se i da joj zbog neiskorištenog godišnjeg odmora bude isplaćeno 450 KM, te da joj budu uplaćeni porezi i doprinosi na ime zaostalih plata. Takođe, u tužbi se traži da tuženi isplati tuženom troškove parničnog postupka.
Rad na određeno
Podsjećamo, Slobodanka Todorić je radnica iz Dervente koja se 2016. godine zaposlila u kompaniji „Amika“ d.o.o, proizvođač obuće. Tu je radila dvije godine na poslovima pakovanja i stalno je imala ugovor na određeno.
Na izmaku dvije godine njen poslodavac je prebacuje u drugu firmu, „Relax shoes“, koja se nalazi na istoj adresi i riječ je o sestrinskoj firmi „Amike“. Slobodanka je opet radila doslovno isti posao, na istom radnom mjestu i opet sa ugovorom na određeno.
U međuvremenu se teško razboljela. Prošle godine dijagnostifikovan joj je karcinom, imala je nekoliko operacija u veoma kratkom periodu, a odstranjen joj je i bubreg. Noć uoči 1. oktobra prošle godine, dok se Slobodanka oporavljala od operacije, uslijedio je telefonski poziv sa nemilosrdnom porukom poslodavca: Slobodanki ugovor više neće biti produžavan, ostaje bez primanja.
Slobodanka ima supruga i tri kćerke. Dvije su fakultetski obrazovane i već imaju vlastite porodice. Treća je odlična srednjoškolka.
Pomoć sindikata
Slobodankin suprug Mladen se zakleo da će istjerati pravdu u ime svih žena, majki, kćerki, koje bi se sutra mogle naći u istoj situaciji.
Od prvog dana mu pomaže Sindikat uprave na čelu s Božom Marićem.
Bitno je napomenuti da je Inspekcija rada utvrdila da je Slobodankin ugovor o radu na određeno zaključen nezakonito. Drugim riječima, ona je obavljala poslove koji su iz redovne aktivnosti privrednog društva i po automatizmu je morala da bude prijavljena na neodređeno, u skladu sa Zakonom o radu.
To rješenje je potvrdio Inspektorat Republike Srpske.
Radnici kao potrošna roba
U „Relax shoes“ su uložili žalbu Ministarstvu rada, koje je odbijeno. Ovaj poslodavac nije prihvatio nijedno rješenje, iako je u prvostepenom rješenju pisalo da žalba ne odlaže rješenje. Podnijeli su žalbu sudu, a u kojoj, između ostalog, navode da bi njeno vraćanje na posao bilo, ni manje ni više, opterećenje za javne fondove i protiv javnog interesa Republike Srpske!
– Prošlo je više od 160 dana od kako su rukovodioci „Relaxa“ pokazali šta misle o svojim radnicima. Na primjeru moje supruge su pokazali da su radnici za njih potrošna roba. Brane državu od teško oboljele radnice. Nije nam preostalo ništa drugo nego da podesemo tužbu – kaže Mladen Todorić za Srpskainfo.
Hemoterapija
On se zahvaljuje Inspektoratu RS na dosljednosti, kabinetu predsjednice RS na razumijevanju i podršci, te vlasniku firme MB Motors, koji je ponudio pomoć.
– Posebno se zahvaljujem gospođi Ljiljani Udovčić, koja živi u Njemačkoj i koju mi ne poznajemo. Ona nas je spojila s Božom Marićem, a sada je tražila da medicinsku dokumentaciju supruge odnese u jednu njemačku kliniku, specijalizovanu za ovu vrstu tumora – ističe Todorić i dodaje da je Slobodanka trenutno na onkologiji u Banjaluci, gdje prima hemoterapije.
Poručuje da nikada neće odustati od borbe.
Dvije firme pod istim krovom
Firme „Amika“ i „Relax shoes“ su sestrinske firme, obje registrovane na istoj adresi u Derventi, Željeznička 9. Osnivač je jedna italijanska kompanija.
Od kada je ova priča ugledala svjetlost dana, u oktobru, predstavnici ove dvije kompanije se nisu nikada oglasili uprkos kontakiranju novinara.
Firma „Amika“, proizvođač obuće, prije dvije godine je bila među prvih deset kompanija u BiH iz industrije obuće, po ostvarenoj dobiti.
Industrija tekstila, kože i obuće u Republici Srpskoj ima značajne subvencije od Vlade RS, odnosno ovi poslodavaci plaćaju oko 30 odsto poreza i doprinosa na primanja radnika. Ovu pogodnost imaju nekoliko godina i ta mjera je uvedena kao ublažavanje svjetske ekonomske krize.
– Nažalost, ovo nije usamljen slučaj da je nezaštićeni radnik prisiljen da se sam bori za svoja prava, u ovom slučaju protiv stranog investitora – ističe Božo Marić, predsjednik Sindikata uprave RS.
Nadam se da ce oštećena dobiti tu bitku protiv svega sto je nažalost zadesilo.Jos bi da dodam kako ti isti poslodavci odlaze i dolaze iz Italije bez ikakve prijave organima zaduženim za suzbijanje pandemije.Jos jedna neodgovornost prema radnicima a i šire.To moze potvrditi bilo koji radnik iz te firme.
Ne treba potvrđivati, bilo bi dobro da prijave slučajeve policiji!
Uredništvo treba da je sram što nije objavilo moj komentar na ovu temu. Mislim da u komentaru nije bilo ničeg uvredljivog, i samo je iskazano kako treba nastupati u javnom i društvenom životu naspram pomenutih problema. Ako sebe smatrate novinarima i portalom koji se naziva medijem, morali ste objaviti komentar.
Ili neki istiniti deo komentara smeta?
Istina ne bi trebalo da smeta, pogovoto ako se ima u vidu ona teza na prvom času žurnalistike koja kaže: misija novinarstva je da se društvu, u ime društva, saopštavaju istine o društvu”.
Srdačno.
kolega, profesionalni novinar
Ne smatramo se novinarima niti medijom i uvijek to ističemo.
Ne znam o čemu govorite tačno, ovdje su odreagovale institucije, sad se očekuje i epilog pred sudom i sve ide više-manje uobičajenim tokom.
Mediji su o tome govorili, porodica je o tome sve rekla, čak se i poslodavac upravo na ovom portalu oglasio, doduše šturo.
Ništa nije skriveno i ne shvatam otkud ovakva reakcija.
Hvala vama sto.prenosite informacije o ovome slucaju.Ako taj gospodin aludira.na komentar druge strane odnosno poslodavca mogu reci sledece:Sve Tv ekipe koje su radile prilog samnom su isle i kod njih po info.Vraceni su sa kapije uz obrazlozenje da ce se rukovodstvo.oglasiti.Tako su isto prosli i novinari iz pisanih medija.Neku ekskluzivu.ili konstataciju su dali adminu ovog portala ako me dobro.pamcenje sluzi
Najvažnije u svemu ovome je da Slobodanka što prije prebrodi ovu bolest i svi to želimo. Dodatna nesreća je u tome što se prekid ugovora na određeno vrijeme desio u vrijeme obolijevanja iste. Međutim mislim da je bilo pametnog nastupa supruga da bi se sve riješilo povoljno ali kad se odmah i sada po zahtjevu supruga nije riješio problem digla se u roku par sati neviđena medijska frka što navodi na pomisao i mogućnost da je to smišljeno odrađeno. Oni koji su to i ako su to uradili nek sada misle o tome. Mislim da je sve trebalo rešavari podnošenjem pismenih zahtjeva i obrazloženja pa ako ne bude povoljnog rezultata onda se mogla dignuti medijska frka. Mislim da treba razumjeti da niko nije kriv pa ni firma što se ista razboljela i takvih slučajeva ima nažalost veoma mnogo i kod onih koji su zaposleni i onih koji nisu imali i nikada neće imati sreću da budu zaposleni ali i drugih kategorija.Isto tako ako firme nije postupila zakonski prema radniku sud će donijeti adekvatno rešenje. Malo me čudi što se diže tolika medijska frka što navodi na pomisao da se ovaj slučaj nažalost zloupotrebljava, proziva se sve i svako a postoji mogućnost i da se radi promocije nekih ljudi da ih sada nespominjem a u ovo se masovno uključuju kojekakvi portali i prenose neprovjerene informacije tako da se šire dezinformacije polu istine i laži. Mi smo u stanju dizati frku kad mi nažalost imamo problem a kad su drugi u pitanju onda nije problem. Isto tako kad npr mućkamo i muvamo pa se recimo nečija ćerka praktično preko veze i na intervenciju boračke organizacije zaposli u komunalnom preduzeću recimo u Derventi onda se ne diže medijska frka a čim nešto nije u interesu onda nevalja ni firme ni država ni lokalna vlast itd. Puno ljudi se bori i pati i ima mnogo veće probleme pa ne proziva sve isvakoga. Isto tako recimo kad se žena od 50 i više godina uz intervenciju prezimenjakinje zaposli u firmu ne diže se frka već se o tome šuti ali kad se npr dobije prekid ugovora na određeno onda se odmah diže ogromna frka. Mislim da je bilo više pameti od strane supruga a ne medijske sile, kojekakvih mogućih prijetnji uznemiravanja i prozivanja i više razumijevanja i međusobnog poštovanja nebi došlo do ovakvog problema.
Nije potrebno policiji prijaviti nego nadležnima za tu vrstu prekršaja.Razumem prethodnog coveka koji kritikuje i shvacam zbog čega tako pise kako pise.U suštini želim da se pre naših nesuglasica riješi ovaj slučaj gospodje Todorić.I žalosno je da ova tema ima ovako malo komentara.To pokazuje kakvi smo ljudi.
Potrebno je policiji jer se prema Vašim tvrdnjama krše i Krivični zakonik i odredbe o zatvorenosti granica za strane državljane, a oni čak uspiju doći iz ugroženog dijela Italije koji je “pod vojskom” i karantinom. Dakle, ako je to istina, tu ima krivične odgovornosti.
Ja imam drugačije informacije, ali umjesto komentarisanja bez naročitog efekta osim izazivanja panike, vrijeme je da obavite svoju dužnost. Ako ste sigurni u to što tvrdite.
Poštovano uredništvo, Borise.
Poštovani čitaoci.
Preksinoć sam napisao komentar na ovu temu, ali nije bio objavljen, pa sam zato burno reagovao.
Sudeći prema Borisovoj reakciji izgleda da taj komentar možda nije ni stigao do administratora. Ako je to tačno, izvinjavam se na reakciji.
Ukratko, u tom komentaru na ovu situaciju sam rekao da je pitanje položaja radnika par exelans društveno pitanje. Da je ovo pitanje par exelans političko. Da vlast koja podupire privatne investitore subvencijama, mora da štiti radnike i striktno primenjuje zakon. U ovom slučaju vidimo surovu istinu da nije tako. Tužbe i traženje pravde na sudu je jedna strana medalje.
Ali sistemsko ponižavanje radnika mora stati. To je pitanje svih pitanja ovog društva.
Zbog toga smatram da ovaj slučaj i njemu slični ne mogu ići svojim tokom, već moraju da se izdignu na društveno političku temu broj jedan.
Svakako, za ovu ženu i njenu porodicu želim svu pravdu ovog sveta.
Srdačan pozdrav.
SFSN