Kalendar je kraljica Marija darovala uz novogodišnju čestitku, i to prijateljima kraljevske porodice i pojedincima koji su ga svojim rezultatima zaslužili.
U nekim našim domaćinstvima još se mogu pronaći rijetki primjerci zanimljivih predmeta iz prošlosti. Ponekad takvi predmeti, ma koliko beznačajno djelovali, predstavljaju pravi biser i značajno svjedočanstvo o prošlim vremenima.
Jedan od takvih dragocjenih predmeta je i džepni kalendar „za prostu 1927. godinu“, koji je, ko zna kako, sačuvan u Derventi. Nažalost, ne zna se ni ime onoga koji je ovaj vrijedni dokument sačuvao od zaborava i propadanja.
Najvjerovatnije je da je nepoznati vlasnik sačuvao kalendar zbog fotografije Njenog veličanstva kraljice Marije na naslovnoj strani, koja je veoma lijepo uređena u okviru i ukrašenom srpskom trobojkom.
Uprkos tome što u vrijeme štampanja kalendara nije bilo posebne tehnike za štampu u boji, fotografija je solidno odštampana i djeluje očaravajuće. Kraljica, sa krunom na glavi, u elegantnoj haljini, sa oglicom oko vrata iz koje kao ogledala svjetlucaju rubini i dijamanti. Kosa je kestenjasta, a da bi izgledala u skladu sa ugledom Njenog veličanstva donekle je obojena zlatnom bojom.
Druga strana ovog starog kalendara je s natpisom „Čestitka kalendar za prostu godinu 1927. koja ima 365 dana. Izdanje knjižatnice Tome Jovanovića i Vujića Beograd „Zeleni venac“.
Pretpostavlja se da je ovo bilo izdanje kalendara rađeno specijalno za kraljicu Mariju, a ona ga je poklanjala odabranim i cijenjenim ljudima. Uručivala ga je lično, ili slala poštom, kao poklon uz čestitku za novu godinu.
Onaj ko je mogao da dobije ovaj neobični poklon, morao je da bude veoma blizak kraljevskoj porodici, ili bi svojim profesionalnim rezultatima morao da ga zasluži. Zbog toga se džepni kalendar sa likom kraljice Marije posebno i s poštovanjem čuvao i u rijetkim prilikama na večernjim sjedeljkama, hvale radi pokazivao prijateljima i poznanicima, da svi znaju kako vlasnik kalendara ima veze ili, pak, prijateljske odnose sa kraljevskom lozom.
U ovom džepnom kalendaru je tačno opisan rodoslov kraljevskog doma. Tako se, na primjer, može saznati da je Njegovo veličanstvo kralj Aleksandar I rođen na Cetinju 17. (4.) decembra 1888. godine. Stupio na presto 17. (4.) avgusta 1921. godine. (Svi datumi su navedeni prema starom i novom kalendaru).
Njeno veličanstvo kraljica Marija rođena je 9. januara (27. decembra) 1899. godine u Goti. Venčana s Njegovim veličanstvom Aleksandrom 8. juna (26. maja) 1922. godine… I tako sve do sina Njegovog veličanstva kneza Pavla-Njegovo veličanstvo knez Aleksandar, rođen u Ujat-Lođu, 13.avgusta (31. jula) 1924. godine.
Veoma je zanimljivo šta se svetkovalo u to vrijeme. Tako su glavne državne svetkovine bile: dan rođenja Njegovog veličanstva kralja Aleksandra I, dan rođenja Njenog veličanstva kraljice Marije, dan rođenja Njegove visosti prestolonasljednika Petra, zatim Vidovdan, Ćirilo i Metodije i 1. decembar (18. novembar) – dan proglasa ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca.
„U ove dane radnje i dućani zatvaraju se na cijeli dan“, a i na praznične dane takođe su radnje i dućani bili zatvoreni po čitav dan i to: sve nedjeljne dane, Bogojavljenje, Svetog Savu, Veliki petak, drugi dan Vaskrsenja, Spasovdan, drugi dan Duhova, Preobraženje, Vavedenje i prvi i drugi dan Božića.
U ostale praznične dane koji su u kalendaru obilježeni crvenim slovima, radnje i dućani se zatvaraju samo za vrijeme službe Božije.
Iz ovog kalendara moglo se saznati čak i to kad se i gdje održavaju vašari, sajmovi (panađuri), a za trgovce je štampano posebno uputstvo za „preobraćanje kilograma u oke i gramove“, „odnosno preobraćanje oka u kilograme i gramove“.
Kada se prelista ovaj kalendar, sa nostalgijom se može konstatovati da su naši preci još prije devet decenija imali mnogo uređeniju državu, u kojoj se tačno znalo i ko je ko, i na koje dane treba praznovati, i kada je zabranjeno raditi, jer se treba porodici posvetiti i na službu Božiju otići.
Danas je slika sasvim drugačija. Nekome na radost, mnogima, ipak, na žalost.
Savko Pećić Pesa
