Na utakmici protiv banjalučkog Borca, Spasoje Pekić je i zvanično završio uspješnu karijeru koja je trajala 24 godine. Stameni rukometaš je u svakom klubu za koji je igra ostavio veliki trag pa ne čudi da su mu svi poželjeli puno sreće nakon završetka igračke karijere.
A zanimljivo je da je ovaj Bilećanin počeo da se bavi rukometom iako u njegovom gradu uopšte ne postoji rukometni klub. Hercegovac je bio uspješan košarkaški klub u tim godinama i na nivou BiH, ali je presudila ljubav prema rukometu.
– U Bileći je postojala samo rukometna sekcija, u kojoj je treniralo nekoliko momaka. Košarka je bila baš popularna, ali vidio sam se u rukometu. Više mi se svidio taj sport i nisam odustajao. Pridružili smo se ekipi koja je trenirala u Nevesinju i tu je počela moja ozbiljnija karijera. Četiri godine sam nastupao za ovaj tim, a zatim sam prešao u Leotar koji je takođe krenuo da napreduje, istakao je Pekić za “Glas Srpske”.
Stameni bek je veoma brzo kupio simpatije navijača svih klubova za koje je nastupao. Beskompromisan borac na parketu uvijek je davao maksimum, a van terena je važio za pravog saigrača, poštenog i odanog. Osim Hercegovine i Leotara u BiH je još nastupao za Vogošću, Slaviju, Slobodu, Gradačac, Lokomotivu Brčko i Derventu.
U Hrvatskoj je igrao za Spačvu tri godine.
– U svakom klubu sam nastojao da pružim maksimum i nosim lijepe uspomene na vrijeme provedeno u njima. I dalje imam prijatelje i kontakte u timovima i saigračima i to je nešto najljepše što ovaj sport donosi. Da imaš prijatelje na svim stranama. Rukomet me je tako odveo i u Brčko gdje sam upoznao suprugu, dodao je Pekić.
Ipak, jedan klub se ističe u njegovoj karijeri. U Derventu se vraćao tri puta.
– Zaista nosim prelijepe uspomene iz svih timova, ali Derventa me oblikovala i kao igrača i kao čovjeka. Zato i ne čudi da sam se tri puta vraćao. Ovaj klub je sjajna sredina koja poštuje svakog igrača. Imaju sjajan ljudski odnos prema svim igračima, poštuju dogovor i niko nije imao problem s njima. Imao sam tu sreću da sarađujem sa trenerom Zoranom Dokićem od kojeg sam puno naučio. Napredovao sam u svakom pogledu. Na sve to moram da istaknem i predsjednika Radovana Pazurovića koji se odlično brinuo o klubu, jasan je Pekić.
Jedini angažman van BiH je imao u Spačvi Vinkovci sa kojom je dva puta igrao Ligu za šampiona Hrvatske.
– Period u Spačvi je bio takođe odličan. Liga je zaista kvalitetna i za razliku od BiH morali smo da mislimo samo na naše igre i partije. Imali smo odlične rezultate, željeli su i da ostanem ali sam zbog privatnog posla i porodice ipak se odlučio za povratak, naveo je Pekić.
Iako je završio igračku karijeru to ne znači da će Pekić ostaviti rukomet. Još tokom igranja krenuo je da polaže ispite i tako ima diplomu EHF Master kouč sa kojom može da vodi timove u Evropi.
– Već tokom igračke karijere sam radio na usavršavanje i položio sam za EHF Master kouča. Vidjećemo u kom pravcu će da ide moja karijera. Imao sam i ranije nekih ponuda da radi u Spačvi i da vodim jednog premijerligaša, ali sam se u tom momentu odlučio da se posvetim privatnom poslu u Brčkom gdje radimo u Centru za sportsku edukaciju. To je nešto što me trenutno ispunjava, ali nikad ne reci nikad. Ako dođe dobra ponuda s jasnim planom što da ne. Naučimo sam dosta tokom ove 24 godine i želim da to znanje prenesem , a i da se sam dodatno usavršavam, poručio je na kraju Pekić.
Herojski gest
Tokom igranja u Hrvatskoj, Pekić i njegov saigrač Dražen Stojanović, te Slaviša Ignjić su spasili život vozaču kamiona kad su išli na utakmicu.
– Putovali smo na meč autom kad smo vidjeli da kamion ima čudnu putanju na auto-putu. Nakon toga se i prevrnuo i odmah nam je bilo jasno da moramo da djelujemo. Razbili smo šoferšajbnu izvukli vozača i pružili prvu pomoć i zvali hitnu pomoć. Srećom sve je prošlo dobro, prisjeća se Pekić.
Glas Srpske
