Zahvaljujući predanom radu vrijednih žena, ručni radovi su tradicija koja opstaje. Iako gaze devetu deceniju korisnice derventskog Gerontološkog centra i danas su posvećene heklanju, pletenju i vezu.
Zdravku Railić, još kao desetogodišnju djevojčicu majka je naučila da hekla. Od tada iz ruku ne ispušta iglu i konac.
Isheklala je desetine stoljnjaka, a posebno je ponosna na prekrivač koji je radila mjesec dana po narudžbi iz Rusije.
Iskusne pletilje kažu da su vješte ruke i dobar vid osnov za bavljenje ručnim radom.
Nekada se uz izradu ručnih radova znalo i zapjevati, danas iako pjesme nema, ne izostaje lijepa riječ.
– Djeca su se razišla po svijetu. Svako voli od svoje majke da ponese neki ručni rad, da ima neki ukras. Ako neće nositi da stavi na zid, ipak zna da je to radila njihova majka, priča sedamdesetdevetogodišnja Đuka Krndija.
Da usmjere misli, prekrate dosadu i da se nastave baviti onim što su radili i u mlađim danima od izuzetne je koristi za pripadnike treće životne dobi, potvrđuju psiholozi.
– Mi imamo te radno okupacione terapije koje nastojimo da korisnici zavole, međutim neki korisnici vole da rade ono što oni vole, rekla je Irena Teofilović, psiholog u Gerontološkom centru u Derventi.
U derventskom Gerontološkom centru trenutno je 98 korisnika.
Oni koji ne vole ručni rad, igraju šah, kuglaju ili igraju bingo. Ne kriju da se raduju i izlasku u kafić.
RTRS
