Derventski kraj oduvijek je bio čuven po dobro poznatoj izvornoj muzici. Brojne grupe i pojedinci decenijama su nesebično čuvali, ali ujedno i širili tradiciju izvorne muzike. Nastupi i narodna veselja prilike su i za prenošenje te tradicije na mlađe naraštaje.
Danas je jedan od mlađih izvođača izvorne muzike je i sedamnaestogodišnji mladić iz Agića Vladimir Simić. Svira šargiju i odnedavno violinu. Oni koji su imali priliku da čuju njegov glas i umijeće sviranja, saglasni da je pravi talenat.
Iako uskoro puni 18 ljeta, iza sebe ima veliko životno iskustvo. Borba, snaga, istrajnost. Od rođenja mu je oštećen vid, ali mu to nikada nije predstavljalo problem. Čak šta više, pretvorio je u svoju snagu, jer nije nikada želio da se razlikuje od drugih. Učenik je srednje medicinske škole na smjeru fizioterapeut u Centru za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju „Budućnost“. Od kada zna za sebe, voli kaže izvorne pjesme, inače pjesme njegovog kraja, čime se posebno ponosi.
– To su pjesme koje se pjevaju u dvoglasu, dakle dva pjevača, a koje prate violina i šargija, a ponekad i dvojnice. Prvo sam počeo pjevati od malih nogu, a prije nekoliko godina se pojavila želja za sviranjem, gledajući prijatelje i rođake. Okolina je takva da me privukla šargiji, kaže Vladimir.
Kaže da je za sviranje na šargiji i pjevanje uz nju najbitnije imati veliku ljubav i osjećaj za muziku. Sa žaljenjem konastatuje da je interesovanje za ovaj instrument vrlo slabo, mladi danas jednim dijelom bježe od toga, a čini mu se, još gore je, što se stide izvorne muzike, tako da je njegova želja da čuva tradiciju. Vladimir kaže da bez šargije i ove muzike ne može da zamisli ni dan.
– Šargiju sam zavolio jer je smatram osnovom izvorne muzike, koja drži melodiju i pjesmu na okupu. Volim i violinu, i učim je svirati. Šargiju nije lako naučiti svirati, ali ja sam imao volju i nakon dvije godine sam savladao osnovu, zahvaljujući mojim prijateljima, priča Vladimir.
Vladimiru je oduvijek želja da se izvorna pjesma očuva jer je to, priča nam jedno od najvećih bogatstava ovog kraja, zbog toga i ne čudi što je odlučio da uči svirati i šargiju. Sa prijateljem je prije nekog vremena osnovao i grupu „Vesele noći“.
– Dosta sam gledao kako se prave šargije, slušao sam izrađivače kako se to radi da bi bila što preciznija i kvalitetnija. Većinu slobodnog vremena provodim učeći sviranje i pjevanje, pa se tako zvuk šargije čuje vrlo često u našem domu. Prije par dana snimili smo prvi CD koji uskoro treba da se objavi. Sa mnom je u grupi Darko Dujaković, kroz osmijeh će Vladimir.
Od odrastanja, djetinjstva, pa sve do sada, tinejdžerskih dana, Vladimir ima podršku cijele porodice. Tetka Milojka posebno je srećna.
Želja mu je da po završetku srednjoškolskog obrazovanja upiše Fakultet dramskih umjetnosti. Već sada ide na časove glume kod mentora Siniše Tešanovića. Svijet pozorište i muzike, svijet je kojem se želi okrenuti i dobro utabati tu stazu. Na svoj hendiker kaže nikada nije gledao kao na nešto što ga sprječava u nečemu, jer sa jednim oštećenim čulom, pojačala su se druga čula, koja na neki način dopunjuju taj oštećeni vid.
Mlađa sestra Milica je, kako kažu njeni najmiliji jako nepredvidiva. Ima talenta, ali gotovo se i ne može znati da li će i ona nekada uzeti šargiju u ruke.
Izvor: TV K3
