Imati živi izvor vode pred kućom je za svako domaćinstvo pravo prirodno bogatstvo. Rijetka su domaćinstva na selu koja su sačuvala stare azne, to jest uređene izvore s kojeg se nosila voda za piće, a i stoka pojila o teškim žegama i vremenu kad u potocima i rječicama virovi presuše. Dobri i čisti izvori vode su oduvijek bili pravo bogatstvo još ako su nedaleko od domaćinstva, a pogotovo pored same kuće. U nedostatku vode ljudi su kopali bunareve i tražili vodu duboko u zemlji.
Kod Vojina Kovačevića u Drijenu, izvor vode, nekadašnje, azne međašice je veoma lijepo uređen i nalazi se odmah pred kućom. Azna je međašica, jer se nalazi na samoj međi između mene i komšije Milovanović Mike.
– To je poznata stara azna Kovačevića i Milovanovića, gdje se po vodu u ljetnim danima dolazilo iz daleka kada prisuši i ponestane pijaće vode. Tada se voda nosila u drvenim posudama zvanim kablići na obranici i ramenu, pa je to bio težak posao, a svaka se kap vode čuvala. Danas nije tako, voda se ne štedi, a to je neprocjenjivo botastvo, kazuje Vojin.
On kaže da je azna bila zapuštena, pa su je uredili i sačuvali od zatrpavanja. U azni ima dovoljno vode za domaćinstvo, a i da se uz izvor napije hladne vode i podsjeti na stare dane, kada se oko azne okupljalo mnogo naroda i čekalo na red da se zahvati kabao ili kanta vode.
Nad izvorom je bilo zasađeno cvijeće i drveće, obično lijeska i vrba. Dok se čekalo na red da se natoči posuda vodom, mladi momci i djevojke su koristili priliku da se upoznaju i ašikuju pored izvora i tako sklapaju veze koje su bile od životnog značaja.
Savko Pećić Pesa
