Svjetlo dana nedavno je ugledala nova zbirka pjesama derventskog autora Savka Pećića koja nosi naziv „Ehos poezijus“.
Ovo djelo štampano je u tiražu od 200 komada, a izdavač je Srpski književni klub „Vihor“.
– Knjiga je posvećena zavičaju i selu Pojezna, a sadrži poeziju koja govori o životu i životnim ljudskim patnjama, usponima i padovima, te nekoliko pjesama o slovenskoj mitologiji i ljubavi kao neprolaznoj ljudskoj stvarnosti. Zbirka poezije „Ehos poezijus“ je izašla zahvaljajući pomoći i razumijevanju načelnika opštine Derventa Milorada Simića i prijatelja iz SKK „Vihor“, kaže Pećić.
„Ehos poezijus“ tehnički je uredio Majo Danilović, dok je glavni i odgovorni urednik Milorad Mišo Đurđević.
– Žanrovski različite, u prvi mah kao razbacane, količinski mnogobrojne… pjesme ”Ehos Poezijus” su pisane stilom koji je Savka Pećića i kao Pesu vodio kroz život, nisu ophrvane rimom i slobodnim stihom, više su ”na tom polju slobodarske”, nešto između onog što je ”propisano” i onog što je ”duši dozvoljeno”, ali urađeno i uređeno znanjem čovjeka koji je i na poetskoj sceni ali i u novinarstvu ostavio hvale i pomena vrijedan trag, rekao je Đurđević o ovom djelu.
Pećić je rođen u Pojezni 1949. godine, a nakon završene osnovne škole i gimnazije, u Zagrebu je studirao i diplomirao na VTŠ. Pored pisanja stihova koje traje od osnovne škole, bavio se novinarstvom i to kao dopisnik Radija RTRS, Glasa Srpske, Blica i drugih štampanih medija.
Bio je dugogodišnji predsjednik Srpskog književnog kluba ”Vihor” i utemeljitelj je Međunarodnih ilindanskih književnih susreta Prljača na rijeci Ukrini. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada za svoj stvaralački rad.
Derventa Cafe
Veoma mali broj ljudi poznaje latinski jezik da bi se njime mogao sluziti. Nesto malo veci broj intelektualaca poznaje jos uvijek neke od tzv. „sententiae“ ili izreke koje se ponekad koriste u intelektualnim krugovima. Ali za naslov knjige izabrati potpuno pogresan latinski naslov, e to je malo previse. „Ehos poezijus“ je ili totalno nakaradno ili pokusaj neuspjelog vica. Mozda „Echos poetica“ bi nekako moglo, ali ovako napisano i to jos cirilicom izgleda kao sto je onaj trgovac u Derventi dao firmi naziv „Фруцта траде“, sto je bilo i smijesno i zalosno. „Pisac“ ove knjige bi morao znati da se ruski jezik ne moze posati latinicom, kao i da se latinski ne moze pisati cirilicom osim u tranckripciji, ali i tada vaze gramaticka i semanticka pravila latinskog jezika, a ne neke konstrukcije koje su smijesne i zalosne.