Leptirići šarenčići, vesele korpice, vuneni pilići, postolja od kartona za svijeće i cvijeće, dio su šarolike kolekcije poklona od djece i omladine sa posebnim potrebama iz derventskog Udruženja “Sunce”, kojima će uljepšati mnoge domove za vaskršnje praznike.
Svaki poklon je poseban, jedinstven na svoj način, baš kao i dijete i predstavlja plod njihovog napornog rada i želje da ukrote maštu i pokažu šta umiju i znaju.
Dječiji prsti i njihova mašta, uz pomoć i smjernice roditelja i voditelja, učinili su da i ovaj Vaskrs bude obilježen njihovim kreacijama, od čije će prodaje moći da odu na izlet, organizuju zabavu, karaoke i spreme omiljenu hranu.
Koliko su vješti u tome i gdje je granica njihove mašte potvrdili su i ove godine i pokazali zašto su nadaleko tražena njihovih ruku djela. Pokazali su i zašto se na izložbenim štandovima uvijek traži suvenir više i time daje neprocijenjena vrijednost onome što rade tokom cijele godine.
Prva rečenica voditelja i rukovodilaca ponovo je ista. Naglašavaju i ponavljaju da svako dijete, bez obzira koje mentalne ili fizičke smetnje ima, može da bude korisno. To su pokazali i proteklih dana kroz kreacije koje su radili sami ili uz njihovu pomoć. Ponosno pokazuju na sto gdje se nalaze završene, ali i maštarije koje tek treba da budu napravljene.
Sjaj u očima potvrđuje njihov ponos dok objašnjavaju kako je štipaljka postala “tijelo” papirnog leptira, stablo od drveta uz pomoć pruća maleni tor, te kako se pile “izleglo” iz vune, a karton od rolne papira pretvorio u držač za svijeće i suvo cvijeće.
– Sve su to “oživjela” naša djeca. Svako od njih može da bude koristan i dio sredine u kojoj odrasta i uči da nekad brže, nekad sporije, savladava prepreke. Ipak, sunce svima isto sja – kažu vaspitači.
Derventsko “Sunce” ušlo je u devetu godinu postojanja, a roditelj i voditelj kreativne radionice Zora Sibinčić ističe da su odmah poslije 8. marta – Dana žena, zasukali rukave i maštu ukrotili u korpice, vunene piliće i kartonske svijećnjake, da bi uljepšali Vaskrs mnogima, a i ponešto stavili u džep u teškim vremenima.
– Svako dijete može nešto i svašta da uradi. Ove poklone su radila djeca i omladina sa blažom mentalnom retardacijom i uz našu pomoć sa strane pokazala su šta znaju, šta mogu, kako vide svijet i jedan od najvećih hrišćanskih praznika – kaže Zora koja ne krije osmijeh dok pojašnjava šta to znači upravo njima, djeci i omladini štićenima “Sunca”.
– Kroz rad osjećaju veliko zadovoljstvo. Srećni su. Osjećaju se korisno, prihvaćeni u društvu i to se vidi. Vidi se na njihovim licima, a i u očima nas, njihovih roditelja – ne krije teta Zora.
Da bi to postigli, naglašava, “poziv u pomoć” se ne odbija, a ovogodišnji rezultati u vidu korpica i leptira na štipaljkama samo su dio svakodnevnog rada u kreativnim radionicama i boravka u prostorijama Udruženja.
Ideje dolaze, najčešće, same od sebe. Rode sa pogledom na pribor koji kupuju sami ili dobijaju. Flomasteri, bojice, razni markeri, kolaž papiri, bojanke i preslikači, samo su dio širokog spektra pomagala na policama. Starim flašama, čašama, šoljama, pepeljarama djeca su “udahnula” novi život i “obukla” ih u novo, dekorisano vaskršnje ruho.
Na svoj rad ponosni su i oni sami. Ne kriju to. Sa širokim osmijehom pružaju ruke i pokazuju šta su napravili, koja je njihova kreacija i gdje su granice njihove mašte. Veliku zaslugu, vele, duguju svojim kolegama sa kojima svaki dan uživaju u druženju, iću i piću, tu i tamo šapne se i poneka tajna i razmijeni poneki pogled.
Vaskrsu se posebno raduju i paze na svaki detalj. Zeko mora da ima mrkvu, kaže ona, a kolega do nje dobacuje “a korpica slamu, jaje i srce za uspomenu”.
Kako “Sunce” sja zna Dario Sibinčić, koji je član od samog početka.
– Družimo se, igramo. Pravimo poklone, čestitke i svoje obične, ali i neobične ideje prenosimo na papir i stvaramo crteže i mnoge druge suvenire i poklone. Na ove što smo pravili za Vaskrs posebno sam ponosan. Čestitam drugari – rekao nam je kratko, ustao i došetao do stola i vrijednih ruku svojih drugara. Podigao pogled i šapatom nam dobacio: “Nadgledam!”.
Osim roditelja, pomoć im stiže i od volontera. I to iz Njemačke. Sa njima je tako već osam mjeseci i Ester Klehm. Ona članovima Udruženja pomaže u radovima, a oni njoj u učenju srpskog jezika.
Za sada, potvrđuju i ona i oni, dobro im ide.
– Srećna sam ovdje, a oni su super. Pokloni su posebna priča. Drago mi je što sam dio ovog tima – kaže Ester uz osmijeh po kome je svi poznaju.
Do završetka našeg boravka u veselim prostorijama derventskih mališana, slušala se muzika, učili novi plesni koraci i vezale posljednje mašnice na poklonima. Dobar dio njih bio je već umotan u providni celofan i spakovan u kutije. Po odlasku, najavili su da u glavama imaju ideje za nove izazove i uglas poručili da “Sunce svima isto sja”.
