Od nesportskog života do maratonca: Damir je za samo tri godine trčanjem promijenio život iz korijena

Da nikad nije kasno da se oprobamo u novim stvarima govori nam i primjer našeg sugrađanina Damira Kovičća koji je u oktobru prošle godine istrčao u Banjaluci svoj prvi maraton.

Ništa to ne bi bilo posebno da ne znamo da je prve kilometre počeo da savladava tek prije tri godine, a da se do tada nije aktivno bavio sportom, već je, baš naprotiv, vodio poprilično nesportski život. Njegovi prijatelji i ljudi koji ga poznaju čitav život čak će pola kroz šalu pola kroz zbilju reći da ni sami ne mogu da vjeruju da je to isti čovjek.

Kurizioitet je i da je svoj prvi maraton istrčao u na pragu 40. godine, baš koliko je, prema legendi, imao grčki vojnik Filipides kada je te 490. godine prije nove ere pretrčao 42 kilometra od grada Maratona do rodne Atine, kako bi javio da su Grci pobijedili Persijance.

– Sve je počelo zapravo započelo zbog viška tjelesne težine i nekih manjih zdravstvenih poteškoća, a onda je vremenom preraslo u strast i opsesiju. Od svog prijatelja čuo sam neke pozitivne stvari o trčanju i nakon nekog vremena odlučio sam se oprobati, ubrzo su stigli i prvi rezultati i danas teško mogu da zamislim život bez trčanja, prisjeća Kovčić, kojem polumaratoni sada predstavljaju mačiji kašalj, dok su trke na deset kilometara praktično samo obični treninzi.

Sa kilometrima su se topili kilogrami, srce je počelo da radi pravilnije, a ova novina u njegovom životu dovela je do toga da se osjeća mnogo bolje kako fizički tako i psihički.

– Prvi put kada sam potrčao uspio sam na jedvite jade da istrčim možda pola kilometra, ali već drugi put je išlo lakše. Za petnaestak dana već sam trčao 5 kilometara, polako sam napredovao, sve bolje sam spava, bio raspoloženiji, te doživljavao manje stresa i potpuno rasterećenje. Kada je nešto savršeno, zašto to ne bi i nastavili? Odgovor je bio još trčanja i trčaću dok god budem mogao, poručuje ovaj rekreativac.

Prva zvanična trka bila je iskustvo za sebe, jer se kao amater osjećao inferiornim u odnosu na ljude koji se dosta dugo bave trčanjem, priznaje.

– Pomalo sam se sklanjao u stranu misleći da smetam, da će da me pogaze. Ali, ubrzo se uvidi da pored profesionalnih trkača ima i dosta rekreativaca, amatera poput mene, sa kojim se može takmičiti. Vremenom sam dosta napredovao i dostigao neke od trkača koji imaju dosta duži „staž“, kaže Kovčić.

Nakon petnaestak desetokilometarskih i sedam polumaratonskih trka na red je došao najveći izazov – maraton. Malo ko je vjerovao da će to uspjeti, ali Damir nije odustajao. A 42 kilometra bila su pravi test izdržljivosti i u psihičkom i u fizičkom pogledu.

– Polovinu trke sam savladao poprilično jednostavno jer iza sebe već imam nekoliko istrčanih polumaratona, ali nakon toga je nastupila prava borba. To je period kada pokušavamo razmišljati o svemu osim o trci i iskreno nije bilo nimalo lako. Ipak, posljednjih nekoliko kilometara kriza je prošla, stigao sam do cilja i zadovoljan sam s obzirom da je ovo prvi maraton za mene, opisuje Kovćić „borbu“ sa 42 kilometra koja je trajala 3 sata i 39 minuta, po kiši i teškim vremenskim uslovima.

Ove godine priprema se da istrči dva maratona – Sarajevski i Banjalučki.

Priznaje da mu je trčanje promijenilo život na bolje, prestao je da puši, a rekreacija mu je čak i idealan način odmora.

– Zaposlen sam u jednom ovdašnjem preduzeću, radim fizički posao, ali nije problem da nakon smjene otrčim par kilometara. Obično mi trčanje pomogne da se odmorim. Sada sam lakši, nisam lijen i svima bih savjetovao da započnu barem ovaj vid rekreacije za koji ne treba ni puno novca niti poseban talenat, nego samo volja, poručuje na kraju.

Želja trka na domaćem terenu i formiranje kluba

Društvo na trkama najčešće prave kolege Goran Katani i Saša Gostić, a zajedno su došli na ideju da oforme Atletsko-rekreativni klub u Derventi.

– To bi nam pomoglo u organizaciji odlazaka na trke i putovanja, a vjerujem da bi privuklo i više rekreativaca i mladih osoba da započnu da se bave trčanjem. Nadamo se da bi ove godine mogli organizovati i trku na 10 kilometara u Derventi, kaže Katanić.

Derventa Cafe