Veselin Vujović je u jednom trenutku bio izgubljen, beznadežan, a onda je održao onaj famozni govor 10 minuta prije kraja, koji je urodio plodom i koji je dao podstrek Slovencima da na kraju naprave veliki preokret, rekao je za “Nezavisne” Abas Arslanagić, zlatni olimpijac i vlasnik evropske titule s banjalučkim Borcem.
Jedan od najboljih golmana s ovih prostora svih vremena i nekadašnji selektor Jugoslavije, Hrvatske i BiH smatra da rukometaši Hrvatske nikako nisu smjeli dopustiti da “prospu” prednost od osam golova, koju su imali petnaestak minuta do kraja.
“Dešava se da izgubite ovoliku prednost. Praktički su Slovenci ni krivi ni dužni došli do medalje. Osim tog govora Vuje, koji je poznat kao sjajan motivator, na ishod je uticao i hrvatski pad u igri. Na kraju su zakazali i golmani, koji su morali skinuti neke lake udarce. Uticao je i onaj poraz od Norveške, ali i druge okolnosti. Sa stručne strane, Hrvatska nije imala igru, sve se svelo na individualni učinak. Možda je i selektor Željko Babić kasno tražio tajmaut da se zaustavi taj slovenski niz i traži drugi modus. Domagoj Duvnjak je pao skroz, nije mogao hodati, dok je ‘moj’ igrač Luka Stepančić skroz zakazao”, ističe nekadašnji golman, kojeg su zvali Hobotnica, a koji je dodao da plasman u polufinale jeste uspjeh, ali da su morali učiniti više.
Arslanagić smatra da je najveći problem selekcija sa Balkana taj što u ovom trenutku nema pravih golmana.
“Za medalju moraš imati golmana koji će sakupiti 15-16 odbrana. Ima dobrih golmana, ali onih pravih ovdje nema. Moraš imati Ivana Stevanovića iz Poljske. Na prvenstvu su me samo oduševili mladi Norvežanin Torbjorn Bergerud i Nijemac Andreas Volf”, smatra legendarni Banjalučanin.
Naš sagovornik kaže da će organizatori budućih takmičenja morati nešto mijenjati u samoj organizaciji.
“Nešto će se morati promineniti u vezi s datumom odigravanja. Sve ekipe veliki favoriti su praktično odigrali slabo. Kako drugo objasniti ispadanje Nijemaca, Španaca ili Danaca? Vujović je dao dobru izjavu, koja je izazvala ovdje dosta pažnje, kada je rekao da ne bi vodio Duvnjaka na prvenstvo. Evidentno je da su ti igrači koji igraju u velikim klubovima umorni. Katar je prije dvije godine došao do medalje zahvaljujući tome što su se pripremali dvije godine za to prvenstvo”, kaže zlatni olimpijac iz 1972. u Minhenu.
Za kraj je proslavljeni as istakao razočaranje aktuelnim stanjem u bh. rukometu, tačnije dešavanjima u Rukometnom savezu BiH.
“Sram i stid ih bilo šta su uradili od bh. rukometa. Nekada smo bili najjači sport, ispred fudbala i košarke, a gdje smo sada. Bio sam na izbornoj sjednici Skupštine na Vlašiću (2015). Tuzlanski kanton me predložio za predsjednika, ali sam rekao da ne osjećam da mogu raditi taj posao, ali da mogu pomoći. Jedva su mi dali da govorim, rekli su mi da imam jedan minut. Ja nisam bio tu da ikoga mijenjam, smjenjujem. Došao sam da kažem objektivno i ukažem na probleme. Moja teza je bila rad s mladima, na tome počivaju hrvatski i slovenački rukomet. Smajo Karačić (generalni sekretar) žari i pali u RS BiH, a sada se predstavlja kao žrtveno jagnje”, govori Arslanagić i dodaje: “To je katastrofa šta se dešava. Ja živim za rukomet, imao sam karijeru bez mrlje, osjećao sam da nešto imam da kažem za taj sport, koji volim i koji je bio najkvalitetniji u BiH”, zaključio je Arslanagić, koji je otkrio da je u vrijeme dok je bio selektor BiH sam pronašao 170.000 KM za reprezentaciju BiH.
