Bogdan Popović, dugogodišnji sportski radnik iz Dervente, još kao dječak volio je fudbal, i kako kaže kroz osmijeh u razgovoru za “Nezavisne novine”, tresla ga je “fudbalska groznica”, kao i većinu njegovih vršnjaka. Međutim, igrom sudbine i pukom slučajnošću, naš sagovornik je prije više od 27 godina otkrio još jednu ljubav, i to prema rukometu i Rukometnom klubu (RK) Derventa.
Kako kaže, izgleda da je bilo suđeno da baš on od zaborava sačuva slavnu epohu derventskog rukometa, što je objedinio u dvije knjige, “70 godina rukometa u Derventi” i nedavno objavljenoj knjizi “Derventski rukomet”, gdje je na 670 stranica detaljno opisao život i podvige ovog sporta u gradu na rijeci Ukrini.
– Imao sam običaj, kada sam dolazio u klub, na razne sastanke, sa sobom da ponesem rokovnik gdje sam vodio evidenciju, pisao sam gdje sam bio, šta se dešavalo, zapisivao dnevni red, zaključke. Sačuvao sam dosta podataka o RK Derventa, od prvih poslijeratnih dana, a tih podataka se nakupilo, pa sam odlučio da napišem prvu knjigu, gdje je od zaborava sačuvan upravo taj period, objašnjava Popović, koji je posljednjih sedam godina predsjednik Skupštine RK Derventa.
Naš sagovornik kaže da je, proučavajući istorijske dokumente, listajući stara izdanja “Derventskog lista”, “Oslobođenja”, dobojskog “Glasa komune” uočio nekoliko nepravilnosti koje su do tada smatrane za činjenice.
– Kada sam pisao “70 godina rukometa u Derventi”, nisam imao svu dokumentaciju koju sam pronašao pripremajući drugu knjigu. Na primjer, netačan je podatak kada je osnovan klub, jer na grbu kluba stoji da postoji od 1947. godine, dok sam daljim istraživanjem otkrio da je ipak osnovan 1956. godine, mada se rukomet igrao i prije osnivanja RK Derventa, kaže Popović.
Ističe da je pravi procvat ovaj klub doživio početkom sedamdesetih godina prošloga vijeka, kada je ušao u Drugu saveznu rukometnu ligu Jugoslavije, među 20 najboljih ekipa tadašnje države.
– Taj period procvata trajao je jedno desetak godina, pa su igrali i Prvu B saveznu ligu Jugoslavije. To je prijeratni period, dok je najzapaženiji rezultat poslijeratnog perioda četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, kao i činjenica da su osam godina, neprekidno, igrali u ovoj ligi, objašnjava Popović i dodaje da su u Derventi prve sportske korake načinili velikani ovog sporta, među kojima su i olimpijski šampioni.
– Kada govorimo o derventskim rukometnim legendama, ne možemo a da ne pomenemo legende Abasa Arslanagića, Husu Jusufbegovića, Dobrivoja Čečavca, Dragana Nožicu, Seada Omanovića, Zorana Dokića, Bogdana Vojnovića i mnoge druge. U predratnom i poslijeratnom periodu ističu se Nebojša Kljajić, Zoran Dokić, a srećni smo što imamo i našeg sadašnjeg kapitena Zvjezdana Sibinčića i Gorana Zemunovića, koji će vjerovatno, kada prođe određeni period i kada neko i poslije mene bude bilježio rukometnu istoriju, biti na samom vrhu liste rukometnih legendi. Oni još igraju i niko još ne zna koje su njihove granice, priča Popović i dodaje da su njegove knjige našle svoj put i do pomenutih velikana iz grada na Ukrini.
– Naše rukometne legende, kada dođu u svoj rodni kraj, jave se, kupe knjige, traže, vole da se podsjete na minule događaje i rezultate koje su vremenom zaboravili iako su bili dio te istorije, priča sa osmijehom Popović.
Ističe da je najveći problem sa kojim se danas suočava RK Derventa odlazak mladih i talentovanih rukometaša iz Dervente na dalje školovanje.
– Teško je sačuvati taj potencijal i kadar, jer ti momci, ili završe rukometne karijere ili ih nastavljaju u drugim klubovima. Ono što je za naš klub sada realno je Prva liga Republike Srpske, a mogli bismo sa nekim pojačanjima igrati ponovo Premijer ligu BiH, ali iza toga mora da stoji i veća podrška lokalne zajednice, kao i sponzora, smatra Popović.
Dodaje da bi, ako ga zdravlje posluži, volio napisati i treću knjigu, koja bi se bazirala na mlađe generacije.
– Svi koji su igrali su slavu grada i kluba pronosili igrajući u svijetu i postižući odlične rezultate, a ja sam samo ostavio pisani trag, da mladi ne zaborave. Možda, ako bude sreće i zdravlja, za koju godinu napišem i treću knjigu, za period nakon 2017. godine, a vjerujem da će i mlađe generacije da slijede moj primjer. Ima ovdje talentovanih dječaka, koji sada igraju, kao i odličnih trenera, kao što je Milorad Bjelošević, koji je ušao u krug trenera koji su na klupi proveli više od stotinu utakmica, a to je izuzetan rezultat. Mi smo najuspješniji sportski kolektiv u Derventi, a poslije rata najviše publike upravo dolazi na rukometne utakmice. Rukomet je baš zbog te tradicije jako praćen, imamo dosta ljubitelja ovog sporta, a nadamo se u budućnosti i boljim rezultatima i većoj podršci, rekao je Popović.
Naš sagovornik smatra da u BiH ne postoji nijedan klub koji ima ovako ažurnu evidenciju, kao što je ima RK Derventa.
– Uradio sam kompletnu statistiku, a siguran sam da je 99 odsto podataka tačno, posebno za poslijeratni period. Za period prije rata i period prije šezdesetih godina prošlog vijeka manje je podataka, ali od 1966. godine sve je dokumentovano: koliko je ko odigrao utakmica, vrijeme provedeno na terenu, broj golova i slično. Drago mi je što sam imao tu čast da pišem o našem najuspješnijem klubu i to mi je bila i obaveza, s obzirom na vrijeme provedeno u klubu, a i spiker sam na utakmicama već 21 godinu, objašnjava Popović i dodaje je ponosan što je istorija rukometa u Derventi objedinjena u dvije knjige koje svi zainteresovani mogu poručiti preko Facebook stranice RK Derventa.
