Braća Vladimir i Luka Tadić već nekoliko godina sportske i životne lekcije stiču u omladinskim selekcijama Rukometnog kluba Balingen Vajlteten (Balingen Weiletetten) iz grada Balingena, čija je seniorska ekipa prošlosezonski šampion Druge Bundeslige Njemačke i novi je član vjerovatno najjače rukometne lige svijeta.
Tadićima je rukomet, čini se, predodređen. Rođeni su i prve rukometne korake načinili u Derventi, gradu sa bogatom istorijom ovog sporta, a onda su se sa roditeljima Dejanom i Bogdanom preselili u njemački gradić Belingen koji jednostavno „živi“ za ovaj sport.
Pet seniorskih selekcija kluba nastupa u različitim rangovima takmičenja, od najjače do najniže, a svi oni „crpe“ veliku većinu svojih prvotimaca iz Akademije HBW, jednog od najbolje organizovanih omladinskih pogona u državi.
Vladimir je upravo član selekcije U19, koja je i protekle sezone bila među najboljih osam u Njemačkoj, a u pokrajini Baden Vurtenbergu (Baden Württemberg), u kojoj je registrovana gotovo trećina od 9500 njemačkih klubova, odmah iza neprikosnovenog Rajn Nekar Levena (Rhein Nectar Lowen).
Iako tek osamnaestogodišnjak, već treću sezonu, dakle od svoje 16. godine, nalazi se u ovoj selekciji i takmiči se sa mnogo starijim rukometašima. Da klub ozbiljno računa na mladog pivotmena, visokog 190 cm i teškog 100 kg, govori i činjenica da je već nastupao za selekciju koja igra u četvrtom rangu i trenirao sa „B“ timom.
– Rukomet sam počeo trenirati jer je u Derventi to sport broj jedan, a od malena mi se sviđao zato što volim kontakt i intezitet igre koji odgovara mom karakteru. Uslovi u Njemačkoj su mnogo bolji, očekivano, a naši treneri mogu da sanjaju takvu podršku od klubova. U Njemačkoj se mnogo više trči i i stavlja akcenat na brzinu jer se rukomet u zadnjih pet godina strašno ubrzao. U mlađim selekcijama, sve do U15, taktika se zanemaruje nauštrb razvoja tehnike i slobodnog igračkog razmišljanja, priča Vladimir o najvećim razlikama u sistemima, dodajući da osim škole, treninga i utakmica nema puno vremena za hobije i razbibrigu.
Cilj mu je da završi školu, te da se profesionalno bavi rukometom.
– Tome sam posvetio sve svoje vrijeme. Ljudi u klubu imaju planove sa mnom i mojim bratom, napravili smo zajedno plan razvoja i idemo korak po korak, zadovoljan je Vladimir.
Omladinski pogon kluba broji 10 selekcija sa 350 dječaka i 150 djevojčica, a svaka selekcija ima po tri trenera i fizioterepeuta. U jednoj od njih je i šesnaestogodišnji brat Luka, koji je sa svojom U17 selekcijom osvojio treće mjesto u pokrajinskoj ligi (savezne njemačke lige počinju tek od U19 uzrasta).
– Rezultat ove sezone nije loš, iako smo očekivali titulu jer smo skoro čitavo prvenstvo bili prvi. Pobijedili smo čak i Rajn Nekar Leven nakon nekoliko godina, ali smo u zadnjih nekoliko utakmica ostali bez par važnih igrača i izgubili korak. Odigrao sam i nekoliko utakmica za U19 selekciju i trenirao sa B timom, ali zbog godina nisam mogao da debitujem u seniorskom takmičenju, priča mladi lijevi bek, jedan od najboljih defanzivaca svog uzrasta, dodajući da je rukomet zavolio uz starijeg brata koji je prvi počeo da trenira.
Cilj mu je da nakon srednje škole upiše studije, ne zapostavljajući rukomet.
– U klubu su zadovoljni mojim napretkom i to mi daje nadu i podstrek da još jače i više radim pa samim tim bi i uspijeh trebao doci, ako me naravno povrede zaobiđu, kaže Luka.
Obojica ističu da im je RK Derventa u srcu i da su upravo u matičnom klubu stekli znanje koje im je poslužilo da se dobro predstave u Njemačkoj i zadovolje ukuse svojih trenera. Želje su im ambiciozne – titula sa Balingenom, medalja na Olimpijadi sa reprezentacijom i titula sa Derventom. Ko zna, sve je moguće…
Derventa Cafe
