Trenutak kada je Dragana Vasić iz Sijekovca kod Broda poljubila časni krst i tako se zahvalila svetom Vasiliju Ostroškom, što je preživjela pad sa litice kod manastira Ostrog, trenutak je koji svi nazivaju čudom.
Pukom srećom, preživjela je gotovo smrtonosan pad sa kamene litice od gotovo stotinu metara. Nije bila riječ o sreći, preživjela je, kaže zahvaljujući Bogu i Svetom Vasiliju. Bez težih povreda, ali sa ranama i ogrebotinama ispričala nam je da je prenoćila u manastiru, a sutradan prisustvovala molitvi i poklonila se moštima svetog Vasilija Ostroškog. Kada je već bilo vrijeme povratka kući, u jednom momentu, okliznula se i pala niz provaliju.
– Prije nego što sam posjetila Ostrog, bila sam u manastiru Tumane. Nakon tog putovanja, željela sam da odem i do manastira Ostrog. Prenoćila sam u manastiru 16. jula, a sutradan prisustvovala molitvi i poklonila se moštima svetog Vasilija Ostroškog.
Prije povratka kući, napravili smo pauzu ispred autobusa. Sjela sam sa jednom djevojkom, a pored nas je bila litica. Rekli su mi da se ne približavam i ja sam rekla da neću. U jednom momentu djevojka je ustala i rekla da ide. Krenula sam i ja ustati i tada sam samo začula njen vrisak, jer je ona vidjela šta će biti. Kako sam ustala, noga mi se okliznula i mene je to povuklo dole.
Udarala sam glavom o stijene oštre kao noževi. Kotrljajući se niz liticu, u jednom momentu, kao da me nešto samo stavilo na zemlju. Ta litica je toliko strma, ali kad sam padala, kao da me nešto zaustavilo na zemlju i pružilo ruku prema drvetu za koje sam se pridržala.
Kako sam se zaustavila, to mi nije jasno. Tu sam ugledala i veliki štap koji sam uzela, zabijala u zemlju i tako se vukla gore. Prijatelji su me odozgo dozivali da se ne bih onesvijestila. Bila sam sva krvava, ali vidjela sam samo da me noga boli pa sam se vukla prema gore. Ne znam otkud mi snaga tada. Ma dao ju je Bog, dao Sveti Vasilije, kaže Dragana Vasić.
Iako povrijeđena, Dragana je svjesna dočekala spasioce kojima je trebala oko dva sata da uspiju doći do nje. Inače, sudbina i život nisu joj donosili lijepe trenutke. Još kao petogodišnja djevojčica, 1992. godine, igrajući se, stradala je od mine. Od tada je vezana za invalidska kolica, ali je zahvaljujući majci, vježbama i molitvama kako tako prohodala. Sigurna je da niko drugi, nego Sveti Vasilije, spasio je sigurne smrti.
– Samo su me dragi Bog i Sveti Vasilije spasili, čim stanem ponovo na svoje noge, ja ponovo njemu odoh. Meni ako će se nešto desiti, desiće mi se i u mojoj kući, ne samo tamo. Ali Sveti Vasilije je uz mene, meni se ništa neće dogoditi.
Ljekari su čak tri puta pravili rendgen snimak i radili ultrazvuk kako bi se uvjerili da Dragana nema lomove. Čudo, kažu svi. Njoj ipak nije čudno. Kada je prvi put nazvala porodicu iz Podgorice, na njenu kuću je, priča nam sletjelo jato bijelih galebova.
– Kada sam nazvala porodicu prvi put iz Podgorice, na našu kuću sletjelo je jato bijelih galebova. Otkud galebovi u Brodu?! Bili su to sve vrijeme dok su oni pričali sa mnom, a to isto su doživjel i prijatelji sa kojima sam razgovarala. To nisu galebovi, to su anđeli, najavljuju da ću ja doći, živa i zdrava.
Predanje kaže da Sveti Vasilije svaki dan hoda među nama. A, ljudi koji su ikada spavali pod okriljem ove svete građevine svjedoče da je to bila najmirnija noć koju su prespavali. I Dragana je dokaz da Sveti Vasilije čini čuda.
TV K3
